Draga braćo i sestre, slaveći otajstvo Božića slavimo život, slavimo zapravo zajedništvo obiteljskog života. Želeći nas otkupiti, Isus je izabrao roditi se u zemaljskoj obitelji. Njegovo rođenje u zemaljskoj obitelji govori nam o važnosti obiteljskog zajedništva koju ono ima u Božjemu naumu. U konačnici sam Bog je zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga, te ukoliko je čovjek pozvan biti slika tog zajedništva na zemlji, a jeste, onda je posve razumljivo kako je obitelj zajednica muškarca, žene i djeteta.
Ukazujući se u Fatimi, prije jednog stoljeća, naša Gospa rekla je vidiocima kako će se posljednja bitka između Boga i sotone voditi upravo oko obitelji. Gospa nije govorila u koje će se vrijeme ta bitka ostvariti, no promatrajući naše vrijeme i odnos današnjeg društva prema obitelji možemo vidjeti kako se to proročanstvo dobrim dijelom ostvaruje. Mediji nam stalno serviraju vijesti o posvajanju djece u istospolnim zajednicama. No to je samo jedan u nizu od pokušaja narušavanja obiteljskog sklada. Možemo pobrojati još neke: govor o slobodi – što će ti muž ili žena, ili dijete, pa budi slobodan ili slobodna uživaj u životu. Nikad se više nije govorilo o slobodi nego li je to danas, a nikad više nije čovjek neslobodniji nego li je to danas. Da ne govorim o radnom vremenu koje se nameće čovjeku, samo da ne bude nikad kod kuće, samo da odustane od želje za obitelji. Rad nedjeljom također narušava sklad obiteljskog zajedništva jer čovjeku ne ostaje niti jedan dan u tjednu kako bi se mogao posvetiti obitelji. I tako možemo tako nabrajati u nedogled.
Draga braćo i sestre, namjerno sam odabrao u prvom dijelu propovijedi govoriti o ovim negativnostima jer bih htio pokazati da pokušaji uništenja obitelji koje sam maloprije naveo nemaju nikakvog smisla ako snagu budemo tražili u primjeru nazaretske obitelji, ako budemo učili iz primjera Marijinog i Josipovog doma.
Što nam poručuje sveta nazaretska obitelj?
Pogledajmo prvo Mariju. Žena je to koja je u svoju obitelj unijela promišljanje o Gospodinu. Na nekoliko mjesta u evanđelju kad se govori o Mariji pronalazimo sljedeću tvrdnju: A majka je njegova sve te događaja čuvala u svom srcu i o njima promišljala. Dakle prožela je život promišljanjem o Božjoj riječi i to sprovodila u djelo, u svakodnevni život. Radila je male stvari s puno ljubavi.
Uz Mariju važnu ulogu ima i sveti Josip. Zanimljiva je činjenica da uz svu veličinu svetog Josipa i njegovu ulogu koju je imao u otajstvu Isusova života na zemlji, evanđelja nam ne donose ni jednu jedinu riječ sv. Josipa. Sveti Josip tako postaje uzor šutnje i sabranosti. U današnjem svijetu gotovo je nemoguće povući se u otajstvo tišine – uvijek je oko nas neka buka, bilo glasna, bilo tiha koju u pozadi proizvode kućanski aparati. I puno govoriti danas je moderno. No, zanimljivo je kako je sv. Josip sve velike životne poteškoće koje su ga snašle riješio u šutljivom razgovoru s Bogom. Kad govorimo o šutnji sv. Josipa mislimo na šutnju koja je nutarnja, na šutnju koja u tihom, molitvenom razgovoru s Bogom osluškuje njegov glas. Boga možemo čuti samo u šutnji, zapravo Bog ne govori glasnim riječima nego tišinom. Sveti Josip također je i uzor pravoga muškarca, pravoga oca obitelji. Josip je prisutan u svojoj obitelji, nije negdje daleko, nego se zauzima za Isusa i Mariju, brine o njima. Trenutak zajedništva savršen je odgoj za dijete. Dijete osjeća da je prihvaćeno, da je voljeno, da je njegov otac tu uz njega. Za Isusa kažu da je bio drvodjelja baš kao i sv. Josip. Josip je dakle Isusu posvetio vrijeme za odgoj i naučio ga stati na noge. Zato je vrlo važno da otac sudjeluje u odgoju svoga djeteta, to nije samo posao majke. Kao pravi muškarac Josip se zauzimao i za svoju suprugu, volio ju je i čuvao, bdio nad njom i djetetom.
I dijete ima važnu ulogu u obitelji. Njemu je potrebno posvetiti vrijeme za odgoj jer temeljne vjerske i moralne vrijednosti dijete ne stječe prvo u školi ili vjeronauku nego upravo u obiteljskom domu. Kao što u obitelji uči prve korake za hod kroz život isto tako ovdje uči prve korake za hod u vjeri. S druge strane i djeca imaju obvezu prema roditeljima koja je Gospodinu toliko važna da je navedena u jednoj od deset zapovijedi. Poštuj oca i majku da ti dobro bude. Zapovijed se odnosi i na veliku i na malu djecu. Mala djeca imaju obvezu slušati savjete roditelja i dopustiti da ih roditelji odgajaju. S druge strane odrasla djeca imaju obvezu dodvoriti svoje roditelje. Vrlo često se u današnjem društvu zaboravljaju stari, ostavljaju se sami. A ti stari žude za posjetom svoje djece, za posjetom onih koje su stavili na noge i omogućili im sve što su mogli. Zanimljiva je ona slika koja se može pronaći na internetu gdje roditelji drže dijete za ruke. Dijete je u pokrpanoj odjeći a po odjeći roditelja vidi se odakle je skinuto platno potrebno za zakrpu – s roditeljske odjeće. I otac i majka vrlo često su zbog nas bili i gladni i žedni, i goli i bosi samo da bi nama omogućili da imamo sve. Zato ih u starosti ne smijemo zaboraviti.
Draga braćo i sestre slobodno možemo reći kako i bračni život nosi jedan oblik mučeništva. Vrlo je često u zajedničkom životu potrebno slomiti svoju volju, naći zajednički jezik, uraditi nešto što nam se ne radi da bi bračni drug bio sretan. Potrebno je ponekad nešto prešutjeti, ne izvikati se na prvu. Sve su to mala mučeništva koja s radošću podnesena daju obilje blagoslova. Snaga za bračni život jest zajednička molitva i pohod svetoj Misi. Majke učite svoju djecu moliti, očevi ne bojte se ako vas djeca vide kako molite. Neka vam je obiteljska molitva na srcu. Sveta Mala Terezija rekla je za svog oca: dovoljno mi je bilo vidjeti kako moj otac moli i odmah sam znala kako mole svetci. Ili sveti papa Ivan Pavao II koji se i u dubokoj starosti prisjećao koliko mu je snage dalo kad je kao dijete vidio oca da klečeći moli krunicu pred Gospinom slikom. Da je moguće ostvariti svetost obiteljskog života govore nam primjeri onih roditelja koje je Crkva proglasila svetima i blaženima. Tu su već spomenuti roditelji svete Male Terezije predano Bogu i molitvom i radom odgajali svoju djecu koja su kasnije postala redovnice i jedna od njih svetica. Tu su Blaženi Karlo (car austrijski i mađarski kralj) i njegova supruga službenica Božja Zita. Blaženi car Karlo rekao je na dan vjenčanja svojoj supruzi carici Ziti: Sada moramo pomoći jedno drugome stići u nebo. Upravo je to cilj zajedničkog života – stići zajedno u nebo. Neka Mali Isus sa svojom svetom obitelji bdije nad vama kako bi ste se s ljubavlju mogli dugo međusobno poštovati i zavrijediti doći u nebo.
Draga braćo i sestre, drage obitelji, čuvajte svoje dostojanstvo, budite otvoreni daru života, brojnom potomstvu.. Ne dajte se duhu ovoga svijeta. Snagu pronađite u primjeru Marije i Josipa, a vi djeco u Isusovu primjeru koji je premda Bog postao podložan i poslušan Mariji i Josipu. I zaključit ću s molitvom Crkve koja se ovako obraća Nazaretskoj obitelji: O dajte našim kućama onakav život kakav je u vašem domu cvjetao. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
