Padre Pio kaže: „ČISTOĆA UZDIŽE DO NEBESKIH VISINA I ČINI DA SE VIDE I SHVATE UZVIŠENE STVARI. Čistoća je odraz jasnoće Božje; ona daje okus i slast svega onoga što je sveto; ona daje žar i oduševljenje za spasenje duša. Svećenici, mrtvite svoja osjetila… Čistoća daje čitavom biću jedan poseban sjaj… Bog se objavljuje samo onima koji su čisti. Sjećajte se toga! Utisnite to duboko u vaše srce: najljepši, najdragocjeniji ukras svećenika je djevičanska čistoća“ – tako kaže Padre Pio kojeg je Krist obilježio svojim svetim ranama, kao znakom prepoznavanja vjernog sluge Božjega. (Otac Pio govori svijetu, str. 33.)
Svetoj Brigiti Švedskoj (1303-1373.), BLAŽENA DJEVICA MARIJA GOVORILA JE O CELIBATU, i rekla: „O ti, kojoj je dano čuti i vidjeti duhovne stvari, čuj sada što ću ti reći o onom biskupu, koji je rekao da bi on, kad bi bio papa, dao svim klericima i svećenicima dozvolu da uđu u tjelesni brak. Mislio je da bi se ženidbom izbjegli veći tjelesni grijesi… Ja, koja sam rodila Sina Božjega, želim ti kazati volju Božju u ovoj stvari. Daj je na znanje biskupu i ovako mu reci: ‘Nakon što je moj Sin ustanovio sakrament Svete Euharistije, a potom uzašao na nebo, držao se još onaj stari židovski zakon po kojem se smatralo da bi i kršćanski svećenici mogli živjeti u braku… No, ova navika iz Starog zavjeta izgledala je prezira vrijedna cijelom nebu. I meni samoj, koja sam rodila tijelo Sina Božjega, činilo se vrlo neprikladno da bi se tog zakona držali kršćanski svećenici, jer oni SVOJIM RUKAMA DOTIČU PRESVETO TIJELO MOGA I BOŽJEG SINA. Židovi su imali pod starozavjetnim zakonom samo simbol ovog sakramenta, a KRŠĆANI SADA IMAJU SAMOGA KRISTA, KOJI JE PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK U ONOM POSVEĆENOM KRUHU. Nakon nekog vremena, u kojem su se ranokršćanski svećenici držali tog zakona o ženidbi, isto kao židovski svećenici, položio je Bog po Duhu Svetom, u srce papi, koji je tada vladao crkvom, novi, Njemu ugodan zakon u vezi ove stvari. Ovaj papa je zapovjedio za cijelu crkvu, da kršćanski svećenici, koji vrše tako svetu i časti dostojnu službu – posvećivanje ovog dragocjenog sakramenta, nikako ne žive u grešnoj bračnoj požudi tijela. STOGA JE PO BOŽJOJ ODREDBI UTVRĐENO DA SU ONI SVEĆENICI, KOJI NE ŽIVE U ČISTOĆI OD BOGA ODBAČENI, TE DA ZASLUŽUJU IZGUBITI SVEĆENIČKU SLUŽBU. ZNAJ I OVO: ONAJ PAPA KOJI BI SVEĆENICIMA DAO DOPUŠTENJE DA UĐU U BRAK, BIO BI OD BOGA ODBAČEN TAKVOM OSUDOM DUHOVNE NARAVI, KAO ONAJ ČOVJEK KOJI JE TAKO TEŠKO ZGRIJEŠIO, DA MU SE PO PRAVDI DRŽAVNOG ZAKONA IZVADE OČI, JEZIK ODREŽE ZAJEDNO S UŠIMA, RUKE I NOGE ODSJEKU… TE SE NJEGOVO TIJELO BACI PSIMA NA GLODANJE KOSTIJU. Slično bi, na duhovan način, doživio onaj papa koji bi dao dopuštenje za pristanak na brak svećenicima, a koje je u suprotnosti sa voljom Božjom. Jednog takvog papu Bog bi lišio duhovnog vida i duhovnog sluha i sva njegova duhovna mudrost posve bi zamrla, A NJEGOVA DUŠA, NAKON SMRTI, BILA BI BAČENA NA VJEČNU MUKU U PAKLU… Jao takvima što su ikad bili rođeni, jer PADAJU U PAKAO DUBLJE NEGO ITKO DRUGI. Papa neka zapovijedi svakom biskupu da pripazi na život svojih duhovnika, te da svakom koji svoj život ne želi poboljšati i ustrajati u uzdržljivosti, bude oduzeta njegova prebenda (imovina dana svećeniku da ju koristi), JER BOGU JE DRAŽE DA SE NA TAKVOM MJESTU UOPĆE NE SLAVI MISA, NEGO DA TIJELO SINA BOŽJEGA BUDE DOTICANO BLUDNIM RUKAMA…“ (Holbock, dr. theol. Ferdinand, Sveta Brigita Švedska i njezine objave, pogl. Celibat svećenika, str., 150-152.)
ZAŠTO TOLIKA STROGOST BOŽJA KADA JE U PITANJU SVEĆENIČKI CELIBAT?
ZATO ŠTO NEMA SVETOG SVEĆENIŠTVA BEZ CELIBATA!!! Čisti su ‘oči’ Crkve. Gospa don Gobbiju govori: „SAMO ČISTIMA ISUS OTKRIVA TAJNE SVOGA BOŽANSKOG SRCA. Da biste ušli u tajnu i otajstvo Isusovog života i njegovog Evanđelja, morate živjeti krepost čistoće.“ „LJUBITE CELIBAT, JER GA ISUS ŽELI, a Crkva ga goruće treba. ljubite ga i cijenite, i s njim u skladu živite, i PO NJEMU ĆETE PRIVLAČITI DUŠE BOGU.“ (str. 698., 258., 328.).
Sveta Faustina u svom Dnevniku piše: „Kad sam došla na klanjanje obuze me sabranost i vidjeh Isusa kojemu je skinuta Njegova odjeća. Bio je vezan uz stup. Započelo je Njegovo bičevanje. Vidjela sam četiri vojnika koji su naizmjenice Bičevali Isusa. Pri pogledu na Njegove boli zastade mi srce. Isus mi reče: ‘JA TRPIM JOŠ VEĆU BOL NEGO ŠTO JE TI VIDIŠ’. Isus mi je dao spoznati za koje grijehe se dao bičevati – TO SU GRIJESI BLUDNOSTI. O, kako je bilo užasno Isusovo trpljenje za vrijeme bičevanja! Isus mi reče: ‘A SADA GLEDAJ I VIDI KAKAV JE LJUDSKI ROD U DANAŠNJEM STANJU.’ U istom trenutku ugledala sam strašne stvari. Krvnici se udaljiše od Isusa, a bičevanju pristupiše drugi. Uzeše bičeve i nemilosrdno udarahu po Gospodinu. BILI SU TO SVEĆENICI, REDOVNICI, REDOVNICE I NAJVIŠI CRKVENI POGLAVARI, ŠTO ME JE JAKO ČUDILO, A K TOMU JOŠ SVJETOVNE OSOBE RAZLIČITE STAROSTI I RAZLIČITIH STALEŽA. Kad sam to vidjela, srce mi obuze tjeskoba i borba sa smrću. Za vrijeme bičevanja od strane krvnika Isus je šutio i gledao u daljinu. Ali kad su ga bičevale gore spomenute osobe; svećenici redovnici i najviše crkvene osobe, Isus zatvori svoje oči, i otrže se tiho ali bolno jecanje iz Njegova Srca. Isus mi reče: ‘Gledaj, to su patnje koje su nadmašile moju smrt’.“
Don Gobbiju Gospa još kaže: „ISUSA SE I DANAS PREZIRE I BIČUJE U NJEGOVOM MISTIČNOM TIJELU GRIJESIMA NEČISTOĆE… Kako je žalosna vaša nebeska Majka kad promatra tolike svećenike i posvećene koje je zaprljala nečistoća koja se širi kao smrtonosni rak. EVO ZAŠTO VIŠE NE USPIJEVATE RAZUMJETI BOŽJI PLAN… ZATO ŠTO NISTE ČISTI. Samo čistima bit će objavljene tajne Kraljevstva Božjeg: čistima srcem, čistima umom, čistima dušom i čistima tijelom…“ „Bog ne može prebivati u nečistom srcu i nečistom tijelu.“ „Bolesni moji sinovi… operite se na izvoru žive vode koja izvire iz probodenog Srca moga Sina Isusa, osobito u sakramentu pomirenja.“ „Želim vas čiste i tijelom. To je krepost koju morate živjeti s naročitom sviješću. Koliki su se moji sinovi odrekli svećeništva, jer je Sveti Otac htio da se i u današnje vrijeme održava celibat. A koliko je onih koji ostaju, ali ga ne obdržavaju, jer ga smatraju neopravdanim, i zato ne obaveznim, pa trajno žive u nečistoći! Ljubljeni moji sinovi, počnite ponovo živjeti u svom tijelu djevičanstvo moga Sina Isusa… UPRAVO SVOJOM ČISTOĆOM NAJBOLJE ĆETE SVJEDOČITI O RAJU KOJI VAS OČEKUJE. Tako će u vama opet živjeti Isus…“ (str. 328., 136., 137.)
Govoreći o vrijednosti čistoće, Isus kaže (Mt 19, 11): „NE SHVAĆAJU TOGA SVI, NEGO SAMO ONI KOJIMA JE DANO.“ A dano je samo čistima, „samo onima kojima dim sjetilnosti ne zamračuje misao i duhovni vid.“ „BUDITE ČISTI. KOLIKO BUDETE ČISTI, TOLIKO ĆETE VIŠE RAZUMJETI UZVIŠENE STVARI. Jer nečistoća, kakva god ona bila, uvijek je dim koji zamagljuje razum. Budite čisti. Počnite to biti u tijelu, da biste onda bili u duhu. Čuvajte čistim i tijelo i srce, da zauvijek budu sjajni od BJELINE DRAGE JAGANJCU BOŽJEM.“ (Spjev, II/1., str. 37., 339) NEČISTOĆA UBIJA VJERU I RAZUM. OSTAJE SVJETOVNO ZNANJE, ALI UMIRE U VAMA MUDROST BOŽJA.“ (Uskrsnuće, str. 94.). „Jao onima koji puštaju da ih zlo ugrize. Jedna od posljedica njegova ugriza jest nesposobnost razlikovati dobro od zla, zastranjenje razuma, izopačenje savjesti i duhovna sljepoća…“ „Tako da onaj koji griješi gubi sposobnost znati i razumjeti mnoge duhovne stvari, jer nema više za vođu anđela Božjeg, nego anđela sotoninog, koji ga vodi u sve veći nered…“ „ZNATE LI KOJIM STAZAMA DOLAZI SOTONA? TRI SU PUTA OPĆENITO UTRTA, A JEDAN NIKADA NE MANJKA. TRI: BLUDNOST, NOVAC I OHOLOST DUHA. BLUDNOST NIKADA NE MANJKA.“ (Spjev, VI/1., str. 151., V/1., str. 209., VI/1., str. 209-210.)
“Čisti su najsvetiji, najslobodniji i naj-anđeoskiji ljudi na zemlji.“ „Štoviše, mogu kazati da nitko ne zna što je Bog – savršena ljubav, kao onaj kome je nepoznata svaka tjelesna pohota. JER BOG SE OTKRIVA DJEVCIMA U SVOJ SVOJOJ PUNINI: zbog uživanja kojim se daje onome tko je čist, nalazeći dio sebe, prečistoga, u stvorenju čistom od bludnosti…“ (Spjev, V/2., str. 54.; III/1., str. 168.) „Onaj koji je čist, ima već na zemlji početak neba, jer Bog se prigiba čistome, pa čovjek sa zemlje vidi svoga Boga… I vjerujte da onaj koji je čist ima Boga i doživljava promjene koje ni sam sebi ne može protumačiti, po kojima postaje svet, mudar, jak, a njegove usne govore riječi, i njegova djela poprimaju snagu koje nikako ne potječu od stvorenja, nego od Boga koji u njemu živi. Što je život onoga koji je čist i vidi Boga? Blaženstvo! Pa zar bi se lišili takvoga dara zbog smradnih nečistoća?…“ „Ja, kao čovjek koji je bez nesavršenosti i ograničenja, koje su uvijek povezane sa grijehom, imam dar čitanja u srcima. Ali taj dar nije ograničen samo na Krista. Nego je u različitoj mjeri dan svima onima koji su, dostigavši svetost, toliko sjedinjeni s Bogom da se o njima može reći da ne djeluju sami po sebi, nego sa savršenošću koja je u njima.“ Onako kako kaže sveti Pavao (Gal 2,20): „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Spjev, III/1., str. 115; str. 226.).
Biskupu Saileru Gospa govori: „Ja ne bih bila uzdignuta na dostojanstvo majke Sina Božjega da nisam posjedovala izvanrednu čistoću i djevičanstvo. Da sam morala izgubiti čistoću i djevičanstvo, zato što sam imala postati postat majkom Božjom, ja bih se odrekla te velike časti samo da sačuvam svoje djevičanstvo. O, kad bi ti sinko, znao, što znači biti sličan anđelima i djevičanski, sigurno ti čistoća ne bi bila na teret. O, kad bi si mogao predočiti nagradu djevičanstva! Što sve ne bi učinio i trudio se da je u potpunosti sačuvaš!“ (Sailer, S., Nasljeduj Mariju, Sion, Zagreb, 2000., str. 22. – Nihil obstat).
Svećenički celibat je naizgled bezazleno pitanje, ali iza njega se krije okrutno lice Demona, lašca i mrzitelja Boga, Crkve i čovjeka, koji se uvijek krije iza maske lažne naivnosti. Sotona i njegovi sluge hoće Crkvi oduzeti sve ono što ju čini svetom, čistom i djevičanskom – sličnom Kristu. UKIDANJEM CELIBATA IDE SE PREMA RUŠENJU KRISTOVE CRKVE – BOŽANSKE USTANOVE I STVARANJU NEKE NOVE, UNIVERZALNE CRKVE. Slijedeći korak Demona i njegovih slugu, a sve skrivajući se iza plašta lažnog ekumenizma i lažnog milosrđa, bio bi: promijeniti Sveto Pismo, Evanđelje, Predaju, poreći Kristovo Božanstvo, priznati mu samo Njegovo Čovještvo, zanijekati Utjelovljenje, zanijekati Marijino djevičanstvo, zanijekati vrijednost Krvi Kristove, i Svete Misne Žrtve, zanijekati Pretvorbu, zanijekati vrijednost Svetih sakramenata; dijeliti Svetu pričest rastavljenima, protestantima i svima koji to požele, bez obzira na stanje njihove duše, kao da smo na sajmu brze hrane, a ne pred Onim pred kim se treba prignuti svako koljeno i srce sve do zemlje – pred Bogom živim, skrivenim u otajstvu Euharistije. Zatim će pokušati promijeniti nauk Crkve, moral, rediti žene i homoseksualce za svećenike – kako to već čine u nekim odvojenim crkvama.
Okorjelost u grijehu i razvratu dovela je pojedine teologe do potpune duhovne sljepoće. Gospa govori don Gobbiju: „Šire se zablude koje vode gubitku vjere i otpadu. OVE ZABLUDE ŠIRE LAŽNI UČITELJI I ČUVENI TEOLOZI, KOJI NE NAUČAVAJU EVANĐEOSKE ISTINE, VEĆ POGUBNA KRIVOVJERJA… Pisano je (Mt 24,4-11): ‘Pazite i ne dajte se zavesti… Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti’. (2 Pt 2,1-3): ‘Bit će među vama lažnih učitelja. Oni će širiti pogubna krivovjerja… I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi kršćanska vjera’.“ (str. 561)
„Moj protivnik je uspio zavesti mnoge moje sinove opasnom zabludom teologije oslobođenja…“ „Ali ne gledajte na svoju bijedu… nego dopustite da vas zahvati Isusova ljubav i milosrđe, po sakramentu ispovijedi. Koliko ima, u ovim posljednjim vremenima, svećenika koji oplakuju svoje padove… Predragi moji sinovi, ako ste kao Petar zatajili Isusa, ili ga kao Juda izdali, ili kao apostoli pobjegli i ostavili Isusa, pokajte se. Isus vas ljubi. Njegova ljubav nadilazi svaku ljudsku slabost. Kao Majka vas pozivam, dopustite da vas zahvati njegova ljubav, kako biste i vi bili svećenici po Srcu Isusovu…“ (str. 600-602).
Svetoj Katarini Sienskoj, crkvenoj naučiteljici, Bog govori: „NIJEDAN GRIJEH NE ODUZIMA TOLIKO SVJETLA RAZUMU, I NIJE TOLIKO ODBOJAN KAO GRIJEH SJETILNOSTI… OVAJ GRIJEH POTAMNJUJE RAZUM… „Oni koji griješe, nemaju nikakvu ispriku za svoj grijeh, jer sam se Ja, postavši čovjekom, snizio do njihovih strasti i slabosti… Sjetilnost je otrov koji truje dušu i zadaje joj smrt, ako se ne izbljuje u svetoj ispovijedi…“ „Vidiš li, predraga kćeri, koliko mi je taj grijeh oduran kod svakog čovjeka; promisli, dakle, KOLIKO MI JE MNOGO VIŠE ODURAN KOD MOJIH SLUŽBENIKA.“ „Oni su postali oruđe zloga, te svojim zadahom truju Crkvu izvana i iznutra. Izvana truju svjetovnjake, a iznutra redovnike…“ „Jao, jao, jao, njihovom bijednom životu!… Ovi bijednici, nedostojni da se zovu svećenici, utjelovljeni su zlodusi, jer su se sa svojim manama su-obličili volji zloduha i stoga vrše njihovu službu, a napuštaju mene, pravo Sunce, te pružaju primjer svoga grešnog života svojim podložnicima…“ „O zlodusi nad zlodusima! Kad bi barem vaše opačine bile skrivene ljudima… jer skrivajući ih, vrijeđali biste mene, a štetu nanosili sebi, ali je ne biste nanosili bližnjemu… ovako ste im loš primjer i uzrok da padnu u još veće grijehe.“ „Zar je to čistoća koju zahtijevam od svoga službenika kad ide celebrirati na oltar? Ujutro se ustaje s nečistim rukama i pokvarena tijela, jer je stajao u nečistom i smrtnom grijehu, i takav ide služiti Svetu misu. O prebivalište zloduha! Gdje je ono noćno bdijenje u svečanoj i pobožnoj službi časoslova?“ (Dijalog Božanske Providnosti, Split, 1988., str. 86., 110., 258., 261., 252., 255., 256.). Sveti Atanazije (biskup, po čijim se propovijedima obratio sv. Augustin) kaže: „O djevičanstvo, neizmjerno blago, hrame Božji, prebivalište Duha Svetoga. Ti si ures apostola i kruna pobjede svetih.“ A sveti Metod kaže: „Ako hoćemo biti slični Isusu, težimo za čistoćom. Jer samo nas savršena čistoća može podići do lica Božjega“ (Pavličić, Ž., R., Blaženi čista srca, str. 34.). Crkva uči: „ČISTOĆA JE SNAGA UMA koja oslobađa čovjeka od egoizma i agresivnosti. KAKO ČISTOĆA U ČOVJEKU SLABI, TAKO I NJEGOVA LJUBAV PREMA BOGU I BLIŽNJEMU SLABI i postaje sve egoističnija.“ (Ljudska spolnost, Vatikan, 1996., pogl. 16.) „Savršeno i vjerno djevičanstvo radi nebeskog Kraljevstva, neprocjenjiv je dar ne samo Crkvi i svećenicima, nego i svim vjernicima“ (Presbyterorum ordinis, poglavlje 16.). Sveti Toma Akvinski kaže: „Sljepoća duha je prvorođena kćer razvratnosti“ (Secunda Secundae der Summa Theologiae, Pitanje 15. odg. 3.). Bludnost je najbrže i najjače sredstvo za uništavanje ljudske savjesti, i najbrže dovodi do duhovne sljepoće. „Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu“ (Mud 1,4).
SVETI PAPA PAVAO VI NAPISAO JE ENCIKLIKU „SVEĆENIČKI CELIBAT“ U KOJOJ, PORED OSTALOG, KAŽE DA SU PRIGOVORI PROTIV SVEĆENIČKOG CELIBATA SU SLIJEDEĆI:
„Prvi prigovor na celibat, čini se, potječe iz najuglednijeg izvora: iz Novog Zavjeta, u kojem se čuva Kristova nauka. Novi Zavjet ne traži od svećenika celibat, nego o njemu govori više kao o slobodnom pokoravanju posebnom pozivu. (usp. Mt 19,11-12). Sam Isus nije postavio taj preduvjet pri izboru dvanaestorice apostola…“ (Ali pisano je – 1Kor 7,32-38: ‘NEOŽENJENI SE BRINE ZA STVARI GOSPODNJE: KAKO DA UGODI GOSPODINU. A OŽENJENI SE BRINE ZA STVARI SVJETSKE, KAKO DA UGODI ŽENI. TAKO JE RAZDIJELJEN… TO KAŽEM ZA VAŠU DOBROBIT. NE DA VAS SPUTAVAM, NEGO DA MOŽETE ČESTITO I NESMETANO UVIJEK SLUŽITI GOSPODINU.’ ‘STOGA, ONAJ KOJI SE OŽENI… DOBRO ČINI, A ONAJ KOJI SE NE OŽENI, BOLJE ČINI’. Lk 18,29-30: ‘Zaista, kažem vam, svaki koji radi kraljevstva Božjeg ostavi kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu, doista će primiti mnogo više već na ovome svijetu, a u budućem svijetu život vječni.’ Mt 11,29-30: ‘Uzmite jaram moj na se i učite od Mene, jer sam krotak i ponizan srcem, i naći ćete okrepu dušama svojim; jer, moj je jaram sladak, i moje breme lako’. Mt 19,11-12: ‘Ima i takvih koji sami sebe onesposobiše radi kraljevstva Božjeg. Tko može shvatiti, neka shvati…’ – op. a.)
„Nadalje, mnogi spominju određene teškoće i pitaju: koliko je opravdano udaljiti od svećeništva one koji imaju zvanje za svećeništvo, ali i poziv na obiteljski život…?“ (Takvi, uistinu, niti nemaju poziv za svećeništvo, jer je njihovo srce razdijeljeno. Isus kaže: ‘Budite vjerni zaručnici svojega zvanja. Bračna postelja ne može primiti dvije žene… Budite daleko od gladi za zlatom i gladi za tijelom’ ‘Ljubite Crkvu kao što ju Krist ljubi, te je život svoj predao za nju.’ – Spjev II/2, str. 19. op. a.)
„Nadalje, osobe za koje se ustanovi da fizički, psihički i moralno nisu prikladne, moraju se odmah odgovoriti od puta svećeništva. Odgojitelji trebaju znati da je to njihova dužnost. Neka se ne prepuste varavim i lažnim nadama da će se kandidat promijeniti… Svećenički život isključuje one pojedince s nedovoljnom psihofizičkom i moralnom ravnotežom. Kada se jednom ustanovi prikladnost kandidata, i kad mu se dopusti krenuti putem svećeništva, mora se voditi briga o stalnom napretku njegove osobnosti – fizičkim, intelektualnim i moralnim odgojem, s ciljem da osobno kontrolira i zagospodari nad svojim nagonima, osjećajima i strastima, ako to ne može, nije prikladan za svećenika. Ta disciplina ne smije se podnositi kao nešto nametnuto izvana, nego mora biti svojevoljno uklopljena u cjelinu duhovnog života kao njegova duhovna komponenta.“
„Nadalje, govori se da obdržavanje svećeničkog celibata u Crkvi, navodno, nanosi veliku štetu ondje gdje nedostatak svećenika izaziva zabrinjavajuće situacije, time što sprečava ostvarenje Božjeg plana spasenja i samu mogućnost da se otpočne naviještati Evanđelje. Zabrinjavajuće smanjenje broja svećenika neki pripisuju težini obaveze celibata…“ (U vezi toga, Gospa je svetoj Brigiti Švedskoj rekla slijedeće: ‘BOGU JE DRAŽE DA SE UOPĆE NE SLAVI MISA, NEGO DA TIJELO SINA BOŽJEGA BUDE DOTICANO BLUDNIM RUKAMA…’ ISTO JE REKAO I ISUS APOSTOLU JAKOVU, BUDUĆEM BISKUPU JERUZALEMA: ‘BOLJE JE DA IMA MANJE SVEĆENIKA, ALI DA SU DOBRI, NEGO DA IH IMA VIŠE, A DA NISU DOBRI. Ti, Jakove, dobro znaš za staru poučnu priču o zdravim i gnjilim jabukama. Učini da se to ne ponovi u tvojoj Crkvi’ – Spjev, IV/1., str. 242. Bolje da ostane samo 12 svetih svećenika, kao u početku Crkve, i koji će hrabro, ne samo riječima, već djelima, i čistoćom svjedočiti za Krista i Kraljevstvo Nebesko, i tako ga proširiti, nego da ima tisuće polovnih svećenika, koji stoje ne vratima, ne ulaze i ne daju drugima da u nj uđu. – op. a.)
„Nadalje, ima i onih koji su uvjereni da bi oženjeno svećeništvo ne samo uklonilo prigodu za nevjernost svećeničkim zavjetima, već da bi oženjeni svećenici bolje razumjeli obiteljski život…“ (Zar su svi oženjeni vjerni svojim bračnim zavjetima? Onda bi, pored ostalih problema u Crkvi, imali novu sablazan – rastavljene svećenike. Kako bi, kao takvi, mogli naučavati Kristov nauk o nerazrješivosti ženidbe? Ili o čistoći? Mnogi od onih koji su napustili svećeništvo zbog ženidbe, poslije su se rastali. U odvojenim crkvama, koje dopuštaju svećenicima ženidbu, ima mnogo takvih primjera.) A što se tiče razumijevanja obiteljskog života, papa u Enciklici dalje piše: „Svećenik nema neposredno i osobno iskustvo o ženidbi, braku i obitelji, ipak, zbog njegove službe i milosti njegova staleža, neće mu biti uskraćeno dublje poznavanje ljudskog srca; svjetlo Duha Svetoga omogućit će mu da dođe do samog korijena problema i da tako snažno pomaže i savjetuje kršćanske supruge i obitelji.“ (Vidimo po ‘Teologiji tijela’ pape Ivana Pavla II. da nije potrebno biti u braku da bi svećenik razumio određene stvari. U Teologiji tijela, papa Ivan Pavao II. piše i obrađuje teme o spolnosti i ljudskom tijelu bolje od ikojeg drugog stručnjaka. Jer DUH SVETI – BOŽANSKI NAUČITELJ I PROSVJETLITELJ, POMAŽE ČISTIM SVEĆENICIMA ‘DA BOLJE RAZUMIJU OBITELJSKI ŽIVOT’ I DA ‘UĐU U SRŽ PROBLEMA’ BOLJE NEGOLI BILO KOJI OŽENJEN ČOVJEK, PSIHOLOG ILI BRAČNI SAVJETNIK. Po tome vidimo da nije potrebno biti oženjen svećenik da bi bio prosvjetljen i razumio obiteljski život, već je potrebno biti čist, jer, kako i sama Crkva uči: ‘ČISTOĆA JE SNAGA UMA… ONA UZDIŽE DO NEBESKIH VISINA I ČINI DA SE VIDE I SHVATE UZVIŠENE STVARI.’ Nekima bi još moglo pasti na pamet da se svećenici moraju i drogirati, da bi mogli razumjeti drogeraše, ili da se moraju opijati, da bi bolje razumjeli alkoholičare – op. a.)
Papa Pavao VI dalje kaže: „Dobro znamo da se i drugi prigovori mogu uputiti svetom celibatu… ali beskrajni lanac teškoća pojavit će se samo pred onima ‘koji ne razumiju tu stvar’ (Mt 19,11), koji ne poznaju ‘Božji dar’ (usp Iv 4,10) i ne znaju koja je ‘VIŠA LOGIKA CELIBATA’ i kakva je njegova čudesna djelotvornost i njegova prebogata punina…Taj niz prigovora izgleda kao da zaglušuje stoljetni i svečani glas crkvenih pastira i svjedočanstva beskrajnih legija svetih i vjernih službenika Božjih, koji su od celibata stvorili unutarnji sadržaj i vanjski znak svog potpunog predanja Kristu. Ali ne, ne zaglušuje ga, jer taj svečani glas još uvijek odzvanja jak i vedar. Ne dolazi samo iz prošlosti, dolazi također iz sadašnjosti. Još i danas u svetoj Božjoj Crkvi, ŠIROM SVIJETA IMA BEZBROJ SVETIH SLUŽBENIKA – ĐAKONA, SVEĆENIKA I BISKUPA KOJI NEOKALJANO ŽIVE U DRAGOVOLJNOM I POSVEĆENOM CELIBATU. A pored njih možemo zapaziti silne čete redovnika i redovnica, mladih ljudi i laika, koji su vjerni zavjetu čistoće… Proživljavaju je s hrabrom strogošću, s radosnom duhovnosti i s razmjernom lakoćom. Ta veličanstvena pojava svjedoči o jedinstvenoj stvarnosti Božjeg kraljevstva koja živi usred modernog društva, i vrši poniznu i dobrotvornu službu ‘svjetla svijeta’ i ‘soli zemlje’ (usp. Mt 5,13-14). U toj pojavi se, bez sumnje, osjeća Duh Kristov – pogl 13.
STOGA MI SMATRAMO DA ZAKON CELIBATA MORA I DANAS, I TO ODLUČNO, PRATITI CRKVENU SLUŽBU. On mora službeniku biti potpora u njegovom isključivom i vječnom izboru jedine i najveće ljubavi Kristove i potpunog predanja službi Božjoj i dobru Crkve. Celibat mora biti obilježje njegovog životnog poslanja… – pogl. 14. (Svećenički celibat je najjače svjedočanstvo Božjeg kraljevstva).
Drugi vatikanski sabor svečano je potvrdio stari, sveti, providonosni zakon svećeničkog celibata koji je sada na snazi. ON JE ISTO TAKO IZLOŽIO I MOTIVE KOJI TAJ ZAKON OPRAVDAVAJU kod onih koji u duhu vjere znaju cijeniti božanske darove – pogl. 17.
Razlozi celibata mogu bolje izaći na vidjelo na temelju iskustva koje nam pruža dublji uvid u duhovnost tijekom stoljeća. – pogl. 19. – (DUBLJI UVID U POVIJEST CRKVE GOVORI NAM DA JE DUH SVETI DJELOVAO SAMO PREKO ČISTIH, ILI PREKO ONIH KOJI SU IZNOVA POSTALI ČISTI; kao sveti Pavao, sveti Augustin, sveti Toma Akvinski, djevičanski apostol Ivan… Od njih je Duh Sveti stvarao svece, proroke i naučitelje Crkve. Djevičanski Ivan bio je uznesen do Božjeg prijestolja i vidio je buduće stvari koje je zapisao u Otkrivenju – op.a).
Svećenik je upravitelj Božjih tajni (1 Kor 4,1), i prema tome Krist je njegov najviši ideal. A Krist je cijelog života ostao u stanju djevičanstva. Djevičanstvo označava njegovo potpuno predanje na službu Bogu i ljudima. Ta duboka povezanost djevičanstva i svećeništva, u Kristu, nastavlja se i u onima kojima je dano da imaju udjela u dostojanstvu i poslanju vječnog Posrednika i Svećenika. To zajedništvo s Kristom biti će jače i savršenije što svećenik bude slobodniji od veza tijela i krvi. Pogl. 22. – Taj isti Isus obećao je prebogatu nagradu svakome koji (Lk 18,29-30): ‘ostavi kuću, obitelj, ženu i djecu radi kraljevstva Božjega.’ Dapače, preporučio je riječima punim misterija i očekivanja (Mt 19,11-12), još savršenije posvećenje kraljevstvu Božjem u djevičanstvu, kao učinku posebnog dara…. Sve to čini poželjnim izbor djevičanstva kod onih koje je Krist pozvao da sudjeluju, ne samo u njegovoj svećeničkoj službi, nego da s njim sudjeluju i u njegovom djevičanstvu… Svećenik je (Fil 3,12) „obuzet Kristom“, toliko da mu se potpuno daruje, toliko da može reći – Gal 2,20: „Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist.“ „Tako svećenik postaje sličan Kristu koji je ljubio Crkvu – svoje tijelo, darujući svega sebe za nju. U zajednici vjernika, koji su mu povjereni, svećenik je drugi Krist. Stoga je u najvećoj mjeri prikladno da svećenik u SVEMU ostvaruje sliku Kristovu i da Ga POTPUNO nasljeduje… Svojim sinovima u Kristu, tj. vjernicima, svećenik je ŽIVO SVJEDOČANSTVO UZVIŠENIH STVARNOSTI BOŽJEG KRALJEVSTVA. Time svećenik hrani vjeru i nadu svih kršćana, koji su također obavezni da uzdržavaju čistoću svaki prema svom staležu. Posvećenje Kristu snagom uzvišenog naslova kakav je celibat, omogućuje svećeniku najveću djelotvornost i veću slobodu u pastoralnoj službi, i njegovu aktivnu prisutnosti u svijetu, u koji ga je sam Krist poslao rekavši: IDITE PO SVOM SVIJETU I NAVIJEŠTAJTE EVANĐELJE.
