Podijeli kruh svoj s gladnim, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
(Iz 58, 7-10)
Prorok povezuje dobra djela sa svjetlošću i zdravljem… A u tome je velika istina, naime stanje, izgled čovjeka, ozračje koje širi, povezano je sa njegovim djelima. Već na prvim stranicama Biblije Bog upozorava Kajina – … Ako pravo radiš vedrinom odsjevaš.
LJUDSKO LICE OTKRIVA LJUDSKO SRCE…
Čovjek s krivim nakanama u srcu, s nastranim i nepoštenim djelima u rukama zaogrnut je tamom, na njegovu licu je kao neka sjena, a njegove oči gube onaj topli sjaj duše. Čovjek koji ne surađuje sa Božjim svjetlom ne može odsjevati, odnosno širiti vedrinu, jer svatko širi ono ozračje koje nosi u srcu.
„Nakon susreta s tim čovjekom glava mi je bila pet puta veća i teža. Tako mi je glavu napunio da sam čitav dan kao luda.“, tako je jedna gospođa opisala susret sa svojim naprasitim susjedom čiji su jezik i ponašanje odražavali bezbožnost života.
DA BI SVJETLOST U NAMA ZASJALA, I UKLONILA TAMU…
U tom smislu prorok još jednom opominje i poziva: “Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“
ZADAĆA KRŠĆANA JE UKLANJANJE TAME SVJETLOŠĆU DOBRIH DJELA I ČESTITOŠĆU ŽIVOTA.
Tako će vlast tame, svako zlo djelo biti poništeno… I u slučajevima kad vam netko puni glavu negativnošću imate ga pravo zaustaviti i reći npr.: „Neću tamu u moju butigu!“, ili „Neka bude svjetlost, a ne tama!“, ili „Zanima me samo radosna vijest!“, „Ne želim biti Kajin.“, „Širimo samo pozitivno i vedro ozračje.“ i sl.
TAKO NEĆEMO DOPUSTITI DA TAMA PREKRIJE SVJETLO…
Na to nas potiču i riječi Psalma 112: „Čestitima sviće ko svjetlost u tami: milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin… Žalosne se vijesti neće bojati…“ Isus pak u evanđelju (vidi Mt 5, 13-16) podsjeća svoje učenike na njihovu zadaću – BITI SVJETLO DRUGIMA, i posvješćuje im da imaju uvijek na pameti dostojanstvo koje su primili i koje trebaju pokazivati, prenositi i širiti.
ONO ŠTO SMO NE MOŽE SE SAKRITI…
Prošle nedjelje smo imali Blaženstva, danas imamo nastavak Isusove najljepše životne pouke…
Ono što smo ne može se sakriti, tako bismo mogli sažeti današnje Isusove riječi…
Čuli smo Gospodina gdje opetuje na ozbiljnost onoga što smo primili…
Ne može se sakrivati ono što smo primili…
Isus uspoređuje ono što smo primili sa svjetiljkom, sa gradom na gori, sa solju… Koji bi bio smisao svjetiljke da je, nakon što je upališ, staviš pod posudu? Što bi se dogodilo sa njenim svjetlom, kome bi koristila ta svjetiljka?
Koliko je bilo pokušaja da se Crkvu stjera u sakristiju, da ju se ušutka… Crkva čiji se glas ne čuje je baš poput svjetiljke pod posudom (a ondje se svjetlo gasi jer nema zraka). Nikome ne koristi, nikome ne svijetli, ne vrši svoju zadaću. A tada nastupa tama prema svima u kući.
Obitelj koja se izjašnjava kršćanskom a ne živi kršćanske vrijednosti NE SVIJETLI (prekrivena posudom sekularizma, ateizma, racionalizma, komunizma, konzumerizma, hedonizma, liberalizma i sl.). Takva će obitelj često zastupati (možda i nesvjesno) protukršćanske ideologije, podržavati ideje i pokrete koji se protive Božjem zakonu i Božjim zapovijedima.
To su zapravo kršćani koji su postali bljutavi („ako sol obljutavi“) jer su se odrekli (ili zaboravili) svoje prvotne zadaće — BITI SOL ZEMLJE! — davati pravi okus cjelokupnoj stvarnosti, i zadaće da odražavaju svojim životom i djelima svjetlo Kristovo, odnosno da ispunjavaju prostor svjetlom njegove poruke, i da tako drže istaknuto mjesto, vidljivo svima…
Lijepo je istaknuo Gospodin da je smisao upaljene svjetiljke da bude postavljena na svijećnjak da svijetli svima u kući. Zadaća Crkve (svakog kršćanina) je kao te svjetiljke na svijećnjaku, da svijetli svima u kući kako bi svi mogli vidjeti, odnosno čuti glas istine i kako bi mogli vidjeti dobra djela koja mogu slijediti…
Svjetlost na svijećnjaku je zapravo i poruka koja poziva na ono što je dobro, i upozorava na ono što je zlo…
Zamislimo što bi se sve dogodilo i koje bi zablude ovladale tolikima da je Crkva šutjela u onim pokušajima tame da ovlada medijskim prostorom (posebno ljudskim glavama) i da nametne krive percepcije braka i obitelji, da namente djeci seksulani odgoj na nazorima tame i sl.
INŽENJERING ĐAVOLJI JE UVIJEK PUN TAKVIH POKUŠAJA…, ispipava se teren i traži se način kako bi se ugasilo bilo kakvu reakciju…
RAD NA OTKRIĆU I POKAZIVANJU PRAVE LJEPOTE…
Mi moramo otkrivati stvarne činjenice, pravu ljepotu, a to je moguće samo ako radimo na (vlastitoj) ljepoti…
Isus kaže – Ne može se sakriti grad koji leži na gori.
Trebamo dakle raditi na tome da stvari, odnosno mi sami budemo ondje gdje nam je mjesto, da radimo na otkriću, prepoznavanju i pokazivanju onoga što je položeno u nas, što nam je dano…
Mnogi ljudi su nesretni jer sakrivaju vlastitu svjetlost forsirajući iz dana u dana neka djela, rekao bih zlodjela…
Glavni pokret, glavno zlodjelo, koje prekriva svjetlost u našem životu, je grijeh i s njim povezan način života koji nas izobličuje, nagrđuje i prekriva našu pravu sliku, onu koju nam je dao Bog na krštenju…
TAKO ČOVJEK POSTAJE ONO ŠTO NIJE (UMJESTO DA BUDE ONO ŠTO JEST)…
Majku napao vlastiti sin te ju ozbiljno ozlijedio. Na sreću vidjeli susjedi pa ga spriječili da učini što i gore. Pozvali i policiju, i sin došao na sud. Sud zatražio od majke da mora svjedočiti protiv sina.
Majka stala pred suca pa će mu – To nije uradio moj sin, jer moj sin to nikad ne bi napravio. Kako nije gospođo, kad evo tu su vaši susjedi koji su vas i spasili od njega – sudac će gospođi. Da, oni su me spasili, ali ne od moga sina, jer moj sin to nikada ne bi napravio svojoj majki.
Moj sin je uvijek bio dobar i pažljiv prema meni. Zato vas molim gospodine suče da vaša presuda bude takva da mi vratite moga sina, i da ga oslobodite od ove zvijeri koja ga je zarobila. Molim vas vratite mi moga sina, pomozite mu – zavapila je majka kroz suze… Sudac je razumio vapaj majke i presuda je glasila – Obavezno terapijsko liječenje toliko dugo sve dok sin opet ne bude sin! Tek tada se može vratiti svojoj majki.
Prekrasni cvijet procvjeta preko noći da pozdravi prvo jutarnje sunčevo svjetlo. Nakon toga, privučena ljepotom njega pozdravi pčela i poljubi ga u otvoreno srce. Srce pak uzvraća na ljubav i daruje nektar, i košnica se puni medom.
Ako naučimo u svom životu najprije ujutro pozdraviti Isusa, koji je naše Svjetlo, i mi ćemo privlačiti ljepotom i svjetlom koje smo primili od njega. I tako ćemo širiti jedni drugima ozračje Isusova srca, i naše košnice bit će pune njegovih slasti.
SVJETLO I LJEPOTU ODRAŽAVAJU ONI KOJI IH UPIJAJU OD PRAVOG IZVORA SVJETLA I LJEPOTE.
„Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5, 16)
sa stranice dominikanci.hr
