Kao prvo, kršćani u Novoj godini simbolično vide iščekivanje onog vječnog dana kada sve će biti nanovo stvoreno. To je svakako razlog za veliku radost, ali na žalost i nije baš našlo mjesta u sentimentalnostima i lažnim nadama koje često izražavamo u našim čestitkama za ono što je više postao svjetovni praznik nego kršćanski blagdan. Naša je čvrsta nada ukorijenjena u stvarnosti, ali razumljiva samo našom vjerom.
Ovaj dar vjere je ono što nas čuva od klizanja u svjetovnost koja okružuje proslavu Nove godine. Jer, kao što je sveti Pavao učio Kološane- “A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.“
A kojim nas je to darovima Bog obdario? Pa, slavili smo ih posljednjih sedam dana. Sveti Leon Veliki (5.st.) pomaže nam shvatiti izvor naše ograničene, ali istinske sreće na ovom svijetu:
“U samom činu u kojem štujemo rođenje našega Spasitelja, mi također slavimo naše novo rođenje. Jer rođenje Krista je izvor kršćanskog naroda; a rođendan glave je i rođendan tijela.“
Dakle, doista postoji nešto novo što treba slaviti na Novu godinu. Ono što je doista čudesno i “novo” se nalazi u nama. Jer u slavljenju Kristovog rođenja, tijekom Božićne osmine, mi također slavimo naše novo rođenje, plus početak kršćanskih naroda koji su prošireno tijelo mističnog Krista.
Iz ove kršćanske perspektive, prvi dan siječnja doista može imati duboko značenje kao vrhunac naše božićne radosti, jer nas usmjerava prema krajnje transcendentnoj “novosti” ostvarenoj po utjelovljenju i rođenju Krista. Jednog dana, doista će osvanuti “prvi dan” novog stvaranja u svoj svojoj raskoši – nešto što vrijedi iščekivati. Za razliku od sreće kojoj se trenutno nadamo u narednoj godini, ovaj Advent je siguran.
Postoji još jedan veliki dar koji smo pozvani slaviti u osmini Božića, dok svijet oko nas slavi početak Nove godine. Crkva na njega podsjeća u homiliji svetoga Leona uoči ove velike osmine: to je dar mira za koji na poseban način molimo svakoga 1. siječnja:
“No, što možemo naći u riznici Gospodinove dobrote, a da je više u skladu sa slavom ovog blagdana od tog mira koji su prvi najavili anđeoski korovi na dan njegovog rođenja? Jer taj mir, iz kojeg izviru Sinovi Božji, sadržava ljubav i jedinstvo majke; on okrjepljuje blagoslovljene i pruža utočište vječnosti; njegova karakteristična funkcija i poseban blagoslov je pridružiti Bogu one koji se odijele od ovoga svijeta.”
Tu nalazimo dar na koji usmjeravamo našu vjeru i naše molitve 1. siječnja svake godine, u Osmini Božića: Božji mir, iz kojeg mi kršćani primamo radost, koji je majka našeg jedinstva i okrjepljuje blažene za svu vječnost! No, imajte na umu da sveti Leon ograničava posjedovanje tog mira i iščekivanje vječnog blaženstva na one koje taj mir “odvaja od svijeta”. To je ključ svake istinske sreće i mira, biti duhovno odvojen od svijeta i njegovih obmana.
Dakle, ne smijemo dopustiti da nas duhovno prazna fešta svijeta uvuče u svoju zamku. Pavao nas upozorava: “Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na “počela svijeta”, a ne na Krista.” I tada je, baš kao i danas, bilo ispraznih ljudskih tradicija. A ove svjetovne filozofije i mudrovanja više se ne temelje na kozmičkim silama, nego na plitkim silama ovog svijeta, silama znanosti i ekonomija i tehnologije – kao zamjeni za Boga.
Samo ako zadržimo Krista u samom središtu našeg postojanja možemo se nadati da ćemo upoznati onu radost i sreću koju nam nitko i ništa ne može oduzeti. Vjera je, dakle, božićni dar koji nam omogućava da uistinu želimo jedni drugima sretnu Novu godinu, sa svime što to podrazumijeva u umu i srcu kršćana.
