Isus je uznesen pošto je dao upute apostolima…
Četrdeset im se dana ukazivao utvrđujući ih u vjeri i uvodeći ih u istine vjere koje će čuvati i prenositi. Tako imamo do danas nepromjenjivi slijed od apostola, i to razlikuje Katoličku Crkvu od svih drugih kršćanskih grupacija, i koje se vole tako predstavljati. Svatko tko se u nečemu nije držao apostolskog slijeda u tom nečemu je zakinut, ali i neposlušan volji Gospodinovoj, jer on je dao upute apostolima…
I sam broj četrdeset uvijek je u biblijskoj simbolici oznaka nečega važnoga, koji uvijek vodi ulasku u nešto veće (više, važnije), nakon razdoblja hoda i kušnje potrebnog za upoznavanje istine i spremnosti za poslanje… Tako je ovdje učenicima bio potreban četrdeset-dnevni hod s uskrslim Gospodinom da bi oni bili spremni za poslanje koje je jasno u Gospodinovim riječima:
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! (Mt 28, 18-20)
Ipak, Gospodin iako je uznesen nije ostavio svoje same i nemoćne. Naprotiv obećanje njegove nazočnosti s njima jasno je iz riječi:
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta. (Mt 28, 20b).
ISUS JE S NAMA SVE DO KRAJA – SVE DO NJEGOVA POJAVKA U SLAVI
Iako in nije fizički prisutan, ipak njegova prisutnost nije manje sadržajna i stvarna. On je prisutan u svojoj riječi koja se naviješta, u sakramentima, u zajednici koja se u njegovo ime okuplja, prisutan je u svojoj sveopćoj Crkvi… ON JE S NAMA U SVE NAŠE DANE kad god ga zazovemo s pouzdanjem.
Isusova prisutnost nam se oživotvoruje kad smo poslušni onoj zadaći i poslanju koju on ima za svakog člana njegove Crkve. U tom smislu on traži i od svakog od nas ono što je tražio od prvih kršćana: da čekamo na Obećanje Očevo, odnosno za primanje Duha Svetoga, da bismo bili sposobni izvršiti svoju zadaću…
Duh Sveti je garant Isusove trajne prisutnosti s nama u sve dane. On čini djelotvornom milosti svetih sakramenata, otvara Nebo nad svakim od nas, kao onda nad Isusom u vodama Jordana, kad ga je Ivan krstio.
Nad svakog od nas u trenutku krštenja položene su iste te milosti za poslanje koje je Isus dao svojim učenicima. Pomazani smo istim Duhom Svetim da činimo Isusa prisutnim u našem životu, i u našim djelima.
Potrebna je dakle naša aktivna suradnja, aktiviranje naše volje i pameti, upravo prema onome što je tako lijepo izrečeno u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Efežanima:
Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima. (Ef, 17-18)
VJERUJEŠ LI DAKLE ISUSOVIM RIJEČIMA, U MOĆ ISUSOVA EVANĐELJA KOJE PREOBRAŽAVA, U NJEGOVU ŽIVU PRISUTNOST…? I tebi su upućene riječi: Što stojite i gledate u nebo? (vidi Dj 1, 11).
Nebo treba učiniti prisutnim u svojim djelima, u svom srcu…!
Sa stranice dominikanci.hr
