Ovdje prenosimo završne riječi govora kardinala Roberta Saraha na National Catholic Prayer Breakfast 2016.,
U Washingtonu se nije ustručavao istaknuti opasnosti našega vremena, ali je naglasio kršćansku nadu. “Možda samo ljepota obitelji može iznova probuditi čežnju za Bogom” i “izliječiti rane koje je čovječanstvu nanio grijeh”. Kako bi se borili protiv napada na obitelj i kršćanstvo, vjernicima je predložio “tri skromna prijedloga”: imati proročanski stav, biti vjerni i moliti.
Danas se nalazimo pred bitkom protiv jedne bolesti koja prožima naš svijet. Ponavljam: bitka s bolešću. To je ono s čime se suočavamo. Zovem ovu bolest “likvidacija, pomrčina Boga”.
Kako liječiti ovu bolest? Što bismo trebali učiniti kako bi zaštitili obitelj, vjerske slobode, i brak – po Božjem naumu?
Nudim tri skromna prijedloga.
1. Prvo: Budite proroci.
Knjiga Izreka kaže: “Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!” (29, 18).
Pažljivo razlučite – u svojim životima, u svojim domovima, na svojim radnim mjestima – kako je, u svom narodu, Bog umanjen, potisnut, likvidiran. Blaženi Pavao VI uvidio je to 1968. godine kada je, za Crkvu, tako hrabro napisao Humanae Vitae. Koje su prijetnje kršćanskom identitetu i obitelji danas? ISIS, rast utjecaja Kine, kolonizacija ideologija poput one spolne/rodne? Kako ćemo reagirati?
2. Budite vjerni. Ovo je moj drugi prijedlog. Posebno za vas, muškarci i žene koji imate poziv utjecati čak i na političku sferu, imate misiju dovesti Božansku Objavu u živote svojih sugrađana.
Nemojte se bojati naviještati Istinu s ljubavlju, osobito o braku prema Božjem planu, baš kao što je hrabro činio sveti Ivan Krstitelj, koji je riskirao svoj život kako bi objavio istinu. Borba za očuvanje korijena čovječanstva je možda najveći izazov s kojim se naš svijet suočio od njegovih početaka. Prema riječima svete Katarine Sijenske: “Objavi istinu i ne daj se ušutkati strahom.“
3. Treće: Molitva. Ponekad, zbog zbivanja u svijetu, u našoj zemlji ili čak u Crkvi, rezultati naše molitve nas dovedu do iskušenja da se obeshrabrimo. Poput Sizifa iz grčke mitologije: osuđen na guranje velikog kamena uzbrdo, samo da mu se opet otkotrlja čim stigne na vrh. Papa Benedikt XVI u Deus caritas est nas potiče: “Ljudi koji mole ne gube vrijeme, iako se situacija može činiti očajnom, a poziv na akciju kao jedino što ima smisla.”
Bilo da se radi o nauku ili moralu ili svakodnevnim odlukama, srce molitve je prepoznati Božju volju. To se može dogoditi samo u dužim trenucima tišine gdje si, poput Ilije suočeni užasnim prijetnjama kraljice Jezabele, dopuštamo “blagi povjetarac”: Boga da nas prosvijetli i utvrdi u našem putovanju da činimo Božju volju. Takva je bila i djevičanska tišina Blažene Majke. Na svadbi u Kani, kad je za novu obitelj “vina nedostajalo” Marija naša Majka vjeruje u Isusovu milost po kojoj nam daruje radost ljubavi – Amoris Laetitia. Naglasila je to u svojoj posljednjoj riječi: “Učinite sve što vam On kaže” (Ivan 2, 1-12). Od tada je ostala u šutnji.
Budite proroci, Budi vjerni. Molite.
To je razlog zašto sam došao na ovaj molitveni doručak. Da vas potaknem. Budite proroci, Budite vjerni. I, iznad svega, molite. Ova tri prijedloga pokazuju da je bitka za dušu Amerike i dušu svijeta, prije svega duhovna. Oni pokazuju da se bitka vodi u prvom redu preko našeg vlastitog obraćenja Božjoj volji.
Jer na kraju: ili “Bog ili ništa.”
