Presveta Marija: »Moj sinko, Juan Diego, što ga ja nježno ljubim kao svoje maleno, slabašno dijete, kamo ti ideš?«
Juan Diego: »Plemenita Gospodarice i Gospođo, idem u crkvu u Thaltelolco da slušam Misu što je prikazuju Božji sluge, njegovi zamjenici.«
Presveta Marija: »Moj ljubljeni sinko, znaj da sam ja Djevica Marija, Majka pravoga Boga. Početnika života, Stvoritelja svega, Gospodara Neba i zemlje, koji je svudašnji. Ja silno želim da se meni sagradi hram na ovomu mjestu.«
»Ovdje ću Ja pokazivati, razvijati i davati čovječanstvu svu svoju ljubav, svoje milosrđe, svoju pomoć, svoju zaštitu. Ja sam tvoja Majka puna dobrote, ali ne samo tvoja nego i svih onih što žive u toj zemlji, a također i Majka svih različitih naroda, svih koji mene ljube, svih koji mene zazivaju, svih koji mene traže, svih koji imaju vjeru i pouzdanje u mene. Ovdje ću ja uslišavati njihove suze i njihove boli. Ja ću ih tješiti i pomagati u njihovim poslovima, u njihovim patnjama, u njihovim kušnjama i u njihovim svakovrsnim potrebama. Da se ta moja volja ostvari, ti idi u grad Meksiko u dvor biskupa koji ondje stoluje. Kaži mu da te ja šaljem i da ja želim da se meni sagradi hram na ovomu mjestu. Izvijesti ga o svemu što si sada vidio i čuo. I budi uvjeren da ću ti ja biti zahvalna za sve što ti budeš učinio za mene u tom poslanstvu s kojim sam te ja zadužila i da ću ja raširiti tvoj ugled, dobar glas i ime.
Sada, kada ti znadeš moju želju, pođi moj sinko, u miru i upamti da ću ja nagraditi tvoj rad i tvoju brižljivost. Čini sve što je u tvojoj mogućnosti da činiš!«
Juan Diego pade na koljena: »Vrlo plemenita Gospođo, ja odmah idem da izvršim vašu zapovijed, kao vaš ponizni sluga.«
