Jedan od dvojice preostalih dubia kardinala, kardinal Walter Brandmüller, nakon sumita u Rimu, u razgovoru s Edwardom Pentinom, rekao je kako se u Crkvi više ne smije šutjeti o glavnim uzrocima krize: kolapsu moralnog učenja i homoseksualnosti među klerom.
Vaša Eminencijo, kakve su Vaše reakcije na sastanak? Neki su se žalili da se o temeljnim uzrocima nije ispravno raspravljalo, na primjer o problemima koje ste naznačili u vašem pismu poput krize vjere i doktrinarne labavosti.
Vrlo sam razočaran.
Mislite li da se homoseksualno pitanje namjerno izbjegavalo?
Apsolutno, no ovo je šutnje koja vapi da bude prekinuta, jer u tome leži pravi problem.
Mislite li da se samit osvrnuo na neke stvari koje vas brinu, krizu vjere i doktrinarne probleme?
Rekli smo sve što treba reći. Sve ovisi o tome što će se sada učiniti, ali šutnja o homoseksualnosti je pravi problem. Napisali smo naše pismo kao vanjski promatrači; ni kardinal Burke ni ja nismo bili uključeni (u samit).
Što mislite, zbog čega se nije raspravljalo o krizi vjere, održavanju moralne doktrine, reformi imenovanja biskupa i mehanizmima koji su omogućili da se dogodi slučaj McCarrick?
Rasprava o problemu homoseksualnosti za njih bi postala opasna, jer je očito da u Vatikanu postoji mreža homoseksualaca. To je problem, nema sumnje.
Kardinal Blase Cupich iz Chicaga, član pripremnog odbora sastanka, rekao je da su takve mreže samo pretpostavke koje se moraju dokazati.
Kako ih možete dokazati? Samo kroz osobno iskustvo.
Kako onda prevladati taj problem, kako dobiti ovu bitku?
On predstavlja dio veće mašinerije, kako ga možete izolirati? To je užasan problem.
Koliko je, po Vašem mišljenju, ovaj problem uzrokovan kolapsom moralne doktrine u Crkvi?
Nedostatak moralne doktrine: To je korijen, no i stari problem. Kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća poučavanje morala na [papinskom] Gregorijanskom sveučilištu [u Rimu] bilo je heretičko.
Zašto tako?
Ne znam zašto, ali to je bilo vrijeme predavača [disidenata]: isusovca oca Josefa Fuchsa, o. Bernarda Häringa i o. Charlesa Currana. Izložili su svoje učenje, momci su slušali ta predavanja, a zatim počeli prakticirati [homoseksualnost]. Sjevernoamerički koledž u to vrijeme bio je središte homoseksualnosti.
Ali ipak ovo nije ništa novo, kako nas podsjeća i svjedočanstvo Svetog Petra Damjana?
Nisu ni shvatili da je samit počeo na njegov blagdan.
Kako se može prekinuti ta zavjera šutnje?
To je posao za vas novinare.
Ali što se može učiniti kada otkrivanje tih skandala rijetko rezultira konkretnim posljedicama ili kaznenim mjerama, odnosno sankcijama ili odgovornošću?
Nastaviti. To je jedina mogućnost. Mogu samo reći da nastavite. Budite jaki, odlučni i jasni.
Što mislite o tihom prosvjedu neposredno prije samita, koji je pozvao na prekid šutnje crkvenih vođa o moralnoj doktrini?
Svatko je ovlašten izraziti svoje mišljenje, a to je bio dobar prosvjed. Živimo u nadi i povjerenju u božansku Providnost.
