Kako su bogata zapadna gospodarstva već navikla na iskorištavanje prirodnih resursa iz država trećega svijeta, sada su pronašla novu industriju koja samo u Indiji okreće cirka dvije milijarde dolare godišnje. Vrijeme robovlasnika i roblja bi trebalo biti davno iza nas ali svima je poznato da se u zemljama trećeg svijeta ljudima trguje kao s robom i tretiraju se kao roblje. Danas se muškarci, žene i djeca kupuju zbog seksa i teških poslova ali ovdje želim ukazati na jedan novi i još gori fenomen našeg vremena- trgovinu još nerođenom djecom.
Bogati ljudi sa zapada za samo osam tisuća dolara mogu koristiti jednu siromašnu indijku kao surogat majku i puf, eto ti dijete! Neki analitičari tvrde da je ovo tek početak i da je biznis tek u razvoju. Usluge naime nisu samo namijenjene parovima koji imaju poteškoća u rađanju vlastite djece nego se prvenstveno gleda na dva lukrativna tržišta, a ta su prvo homoseksualni parovi, a drugo same žene. Naime ova zastrašujuća pojava omogućava ženama da izbjegnu nedoumice oko rađanja vlastite djece, što iz straha što iz taštine, pa tako rado plate da im to netko drugi obavi.
Ovaj ‘biznis’ se u proteklih nekoliko godina već razvio u pravu tvornicu za rađanje djece. Trudnoća je postala usluga kao i sve drugo a beba je postala proizvod koji ima svoju cijenu. Kao i svaki kupoprodajni ugovor tu su i odgovarajući uvjeti koji se moraju poštivati. Na primjer, par koji je naručio dijete može se, za uračunatu cijenu naravno, uvijek predomisliti i u tom se slučaju dijete automatski abortira. U sve više slučajeva se čak i nudi određen spol djeteta, po želji naručitelja a u slučaju da dijete nije ‘normalno’, onda se ugovor poništava.
Danas živimo u društvu u kojem ako netko hoće imati dijete može ga i nabaviti. Kao neki novi gadget ili auto. Ako imaš novca onda ga jednostavno kupiš. Pitanje etike i morala ionako nemaju nikakvog utjecaja u društvu, niti u zemljama naručitelja a još manje u državama u kojima se usluga trudnoće odvija, pa se čini da smo još jedna korak bliže ‘vrlom novom svijetu’.
