U tradicionalnoj katoličkoj teologiji sakramenata, četiri stvari su potrebne da bi imali važeću i plodnu ispovijed: kajanje, ispovijed, oprost i zadovoljština. Prečesto smo skloni umanjiti značaj skrušenog pokajanja, uzimajući ga jednostavno kao trenutak tuge ili žaljenja.
Ono svakako jest vrsta žaljenja, ali ne samo trenutna, nego kajanje koja također zahtijeva čvrstu želju da se više neće počiniti taj specifičan grijeh. Naravno, iako zbog ljudske slabosti naše odluke ponekad ne možemo sprovesti, one su još uvijek bitne. Čin kajanja za određene grijehe zahtijeva iskrenu želju da se taj isti grijeh izbjegne u budućnosti.
Ovo očito znači da je istinita tuga zbog grijeh nespojiva s namjerom da ga nastavimo činiti. Ne može se istodobno odreći grijeha i primiti oprost, a ne posjedovati nikakvu volju za prestankom činjenja počinjenog djela. Ne možete biti odriješeni od stanja grijeha, ako i dalje ustrajete u tom grešnom stanju.
Ovo načelo je izvrsno razjasnio veliki arški župnik, sv. Ivan Vianney, u svojoj propovijedi o “zasluženom odrješenju”:
“Kada se netko stvarno odrekne svojih grijeha, on ne smije biti zadovoljan samo s tim što ih je oplakao. On mora odustati, ostaviti daleko iza sebe, i kloniti se bilo čega što ga vodi ponovno u tom smjeru. Drugim riječima, draga moja braćo, moramo biti spremni sve pretrpjeti negoli pasti natrag u one grijehe koje smo upravo ispovjedili. Ljudi bi trebali vidjeti potpunu promjenu u nama; inače nismo zaslužili oprost, i moglo bi čak biti moguće da smo doista počinili i svetogrđe.
Jao, da postoje barem neki u kojima je ta promjena vidljiva nakon što dobiju oprost! Dragi Bože, koja su svetogrđa počinjena! Kada bi među trideset odrješenja bilo samo jedno istinsko, kako bi se brzo svijet obratio!
Oni ljudi koji ne pokazuju dovoljno znakova kajanja, dakle, ne zaslužuju oprost. Jao, koliko ih se samo kada ih se odbije, više ne vraća! To je, naravno, jer nemaju pravi poriv da se obrate, jer ako su ga doista imali, daleko od toga da bi ostavili svoju ispovijed do sljedećeg Uskrsa, nego bi se trudili punim srcem promijeniti svoje živote i povratiti svoj mir s Bogom.”
Neću nuditi bilo kakve daljnje komentare nakon ovoga, ali oni ‘koji imaju uši’ će lako čuti i protumačiti značaj za našu suvremenu situaciju.
