Josemaría Escrivá (1902-1975), osnivač Opusa Dei, je kao svećenik služio tradicionalnu latinsku misu cijeli svoj život. Uz nju ga vežu i mistična iskustva, a toliko ju je volio da je dobio dopuštenje (u to vrijeme se mislilo da je takvo dopuštenje potrebno) kako bi je nastavio služiti sve do svoje smrti- umjesto da prelazi na Novus Ordo Missea. To su činjenice s kojima se vrijedi bolje upoznati.
Prenosimo dakle neke njegove citate o liturgiji i krepostima koje one donose duši. Očito je iz čitanja ovih citata da oni proizlaze iz bogate duhovnosti tradicionalne mise i zdrave faze liturgijskog pokreta. Današnjim članovima i simpatizerima Opusa Dei sigurno bi koristilo ponovno otkrivanje ove važne strane njihovog osnivača i njegovog molitvenog života.
Iskazuj pobožnost i poštovanje prema svetoj liturgiji Crkve i njezinim obredima. Obavljaj ih vjerno. Zar ne vidiš da mi siromašni ljudi čak i ono što je najveće i najplemenitije, moramo primati preko osjetila?
Kaže se da Crkva pjeva jer puko govorenje ne bi zadovoljio njezinu želju za molitvom. Vi, kao kršćani- i odabrani kršćani – trebate naučiti pjevati liturgijske napjeve.
Ta žena u kući Šimuna Gubavca u Betaniji, pomazavši učiteljevu glavu skupocjenom pomasti podsjeća nas na dužnost velikodušnosti u štovanju Boga. Sva moguća bogatstva, dostojanstvenost i ljepota meni se čine premali. A protiv onih koji napadaju skupocjenost svetih posuda, ruha i oltara, poslušajmo Isusovu pohvalu: “Opus enim bonum operata est u mene” – “Učinila mi je dobro djelo.”
Vrlo važna karakteristika apostolskog čovjeka je njegova ljubav prema misi.
“Misa je preduga” kažeš, a ja dodajem: “Jer je tvoja ljubav kratka.”
Do procesa asimilacije trebamo ove Isusove riječi učiniti našim vlastitim: Desiderio desideravi hoc Pascha manducare vobiscum, Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama.
Ne postoji bolji način da se pokaže kolika je naša briga i ljubav prema Svetoj Žrtvi osim iskazivanja velike pažnje i za najmanje detalje ceremonije mudrosti koje je propisala Crkva. To se čini za Ljubav, ali također trebamo osjećati potrebu da postanemo poput Krista, ne samo u nama samima, nego i u onome što je izvanjsko. Trebamo djelovati daleko izvan prostora kršćanskog oltara, s ritmom i skladom koji nam pruža sveta poslušnost, ujedinjeni s voljom Krista zaručnika, prema volji samog Krista.
I još jedan važan citat za kraj:
Je li ideja katolicizma stara i stoga neprihvatljiva? Sunce je starije i nije izgubilo svoje svjetlo; Voda je još drevnija i dalje gasi žeđ i osvježava nas.
Vrijedi ovdje spomenuti kako je i drugi veliki svetac dvadesetog stoljeća, Padre Pio, također tražio dopuštenje za nastavak služenja Svete mise prema ‘starom’ obredu– također sve do svoje smrti.
