Danas, više nego li ikad prije u povijesti, čini se kako je čovjek izbacio Boga iz njegovog vinograda, kako ga pokušava iz dana u dan ubiti, kamenovati jer mu smetaju njegove opomene. Smeta mu Božja želja za čovjekovim dobrom, za dobrim plodovima.
XXVII nedjelja kroz godinu A
Draga braćo i sestre, Palestina je bila zemlja vinograda te nam biblijski tekstovi često donose važne poruke uz pomoć slike o vinogradu. Možemo reći da je odnos vinogradara i vinograda koji se tako često spominje, zapravo najljepša slika odnosa Boga prema čovjeku. U prvom čitanju proroka Izaije čuli smo pjesmu o vinogradu koji je posijan na dobrome tlu, no unatoč tome izrodio je vinjagu tj. nedostojan plod. Jasno nam je kako je Gospodin vinogradar, a Izraelski narod vinograd. U opisu kako Gospodin sadi vinograd, podiže ogradu, podiže kulu i u njoj tijesak prepoznajemo Božju strpljivost s nama. On nam je dao najljepšu zemlju, brine o nama i čeka da urodimo plodom. Ograda to je, tumači sveti Ambrozije, Božja zaštita da čovjek ne strada od grabežljivaca koji vrebaju na njegovu dušu ne bi li se priklonila grijehu. Za nas se Bog vrlo dobro i brižno skrbi. Ograda, tijesak i kula znače da Bog ništa nije propustio u svojoj brizi za nas. Sve nam je dao te stoga ima i pravo očekivati dobar plod.
I evanđeoski tekst nam govori o Božjoj strpljivosti s ljudima. Vlasnik vinograda je Bog, vinograd predstavlja nekoć izabrani narod Božji – Židove, sluge su proroci koji su naviještali mesijanska vremena, sin je Isus koji također biva ubijen izvan vinograda tj. izvan jeruzalemskih zidina, vinogradari ubojice su nevjerni Židovi, a drugi tj. novi vinogradari kojima Gospodin daruje vinograd jesmo mi, kršćani, novi Izabrani narod. Prava loza u tom novom vinogradu jest Krist koji daje život mladicama tj. nama. Zaključak evanđelja posve je jasan: Isus je onaj kamen zaglavni koji su graditelji odbacili.
Draga braćo i sestre, današnja nedjelja uz pomoć biblijskih tekstova o vinogradu i nas poziva da razmislimo kakav plod donosimo Gospodinu. Rađamo li poput vinograda iz prvog čitanja vinjagu umjesto zrelog, slatkog grožđa? Jesmo li spremni ubiti tj. odbaciti vlasnika Vinograda zanemarujući njegov zakon i živjeti po svojim pravilima poput radnika iz evanđelja? Rađamo li dobar plod poput širenja ljubavi, savjesno obavljenog posla, svjedočenja vjere među rodbinom i prijateljima, malih usluga bliženjemu? Ili možda rađamo kisele plodove-vinjagu u vidu grijeha, mlakosti, ne odlaska na nedjeljne Mise, zanemarivanje svete ispovijedi i nedostojno primanje svete Pričesti?
Danas, više nego li ikad prije u povijesti, čini se kako je čovjek izbacio Boga iz njegovog vinograda, kako ga pokušava iz dana u dan ubiti, kamenovati jer mu smetaju njegove opomene. Smeta mu Božja želja za čovjekovim dobrom, za dobrim plodovima. Današnji čovjek kao da ne želi rađati dobre plodove nego uživa u kiselim plodovima, u onome što ga samo naizgled zadovoljava. Taj grozd koji rađa današnji čovjek čini mu se možda na oko lijepim, primamljivim, ali kad ga zagrize osjeća kiselost, trnu mu zubi. Budući da se i u našemu gradu (i narodu) ove jeseni odvija molitvena kampanja 40 dana za život tijekom koje se molitelji okupljaju pred klinikama za abortuse i mole Gospodnje milosrđe da taj strašan grijeh prestane, iskoristit ću upravo sliku pobačaja kako bi objasnio ovo maloprije rečeno. Uzmimo za primjer majku i oca koji u pobačaju vide spas za svoje živote – ubit će dijete i bit će slobodni otići svatko na svoju stranu. Očekuju slatki plod budućeg života. No nakon izvršenog pobačaja, nakon što su kušali taj primamljivi plod njihove buduće slobode koju su sami osmislili, počinju im trnuti zubi. Osjećaju da su pristankom na ubojstvo vlastitog djeteta rodili vinjagu, kiseli plod, osjećaju grižnju savjesti koja im ni danu ni noću ne da mira umjesto željkovane slobode. Tako, najsigurnije mjesto za bebu koje po Božjem naumu treba biti majčina utroba, gdje majka poput dobrog Vinogradara iz prvog čitanja ogradom svog tijela štiti svoj plod, postaje najnesigurnije i najopasnije mjesto za nerođeno dijete. Tako godišnje nestane preko 50 milijuna radnika koji su mogli donositi dobar plod u Gospodinovom vinogradu i to samo zato što čovjek ne želi živjeti po Božjem zakonu i poštovati vlasnika vinograda koji od njega traži slatki plod umjesto vinjage. Tako izgleda život kad se živi bez zaglavnog kamena koji je Krist. Radije će ubiti tog Zakonodavca, ponovno i ponovno ga razapinjati na križ nego li će prihvatiti dobro koje mu On želi.
Draga braćo i sestre, mi kao vjerni radnici u Gospodinovu vinogradu pozvani smo rađati dobar plod. U drugom čitanju sveti Pavao pozvao nas je da nam na srcu budu časne i čiste stvari koje su hvalevrijedne i krjeposne – moralno ispravne. Naša svakodnevica: posao, obiteljske obveze, prijateljstva, svagdašnje kušnje – to je ono što trebamo pretvoriti u dobre plodove za Boga. Dobar plod ne rađa se sanjanjem o nekoj boljoj budućnosti: “Kad bi ja bio tamo i tamo onda bi ja sigurno bio svet”. Ne, tako se ne postaje svet. Svet se postaje izvršavanjem malih, svakodnevnih stvari/dužnosti s puno ljubavi. Svakog dana imamo bezbroj mogućnosti za roditi dobar plod: vježbanje u strpljivosti, osobito u prometu, iskazivanje ljubavi svima koje susrećemo, zamoliti oproštenje ili oprostiti. Sve su to plodovi koji uveseljavaju Gospodina, koji Njega postavljaju za zaglavni kamen koji drži građevinu našeg života, a nas čine slobodnima. Najjednostavniji recept za postizanje ovakvih plodova jest onaj koji je današnji svetac, sveti Franjo Asiški, dao svojoj braći kad ih je slao u misije: “Svuda porpovijedajte evanđelje, a ako bude potrebno koristite i riječi”. Što je htio reći ovaj tako nam dragi svetac? Živite tako da drugi po načinu vašeg života prepoznaju da ste Kristovi. Da drugi po plodovima koje rađate u njihovoj okolini prepoznaju da živite po Kristovu zakonu bez da im vi to morate reći.
Draga braćo i sestre, da bismo urodili takvim plodovima moramo se često tijekom dana sjetiti Gospodina, makar to bila i samo kratka misao poput one: “Isuse volim te”. Što češće to tijekom dana budemo ponavljali i nesvjesno ćemo sami sebe poticati da rađamo dobre plodove, da se trudimo biti bolji.
Neka nam u mjesecu svete Krunice, razmatranje otajstava iz Kristova života kojih se spominjemo kod svake Zdravomarije bude dobar ispit savjesti – živimo li tako kako molimo? Rađamo li plodove koji se u toj molitvi spominju? Bio nam u tome na pomoći zagovor Djevice Marije, Kraljice svete Krunice. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
