Redatelj Vinko Brešan je konačno dobio satisfakciju jer mu je nedavno film Svećenikova djeca uvršten u program 9. Međunarodnog filmskog festivala naroda i vjera (Popoli e Religioni Film Festival). Tako je sam Brešan izjavio: „Osobito mi je drago što su ‘Svećenikova djeca’ napokon prepoznata kao kršćanski film. Vjerujem da će ovaj poziv promijeniti odnos određenih crkvenih krugova u Hrvatskoj prema filmu“.
Eto, konačno je Brešan dokazao svim nazadnim i ksenofobnim Hrvatima, koji naglašavaju svoju katoličku vjeru, da je film ustvari kršćanski. Mogao je komotno reći i katolički s obzirom da je predsjednik festivala nadbiskup u miru Vicenzo Pagla, koji je i ujedno predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj.
Daleko od toga da sam neki filmski kritičar, ali jasno mi je jedno; zbog nekih eksplicitnih scena i rječnika korištenog u filmu, on je daleko od toga da ga se nazove ‘obiteljski’, a kamoli kršćanski. Ne znam u kojem ‘filmu’ živi nadbiskup u miru i nad kakvim festivalom on predsjedava, ali ovo je stvarno sramota. Jedina veza koju film ima s kršćanstvom jest da ga se koristi za predmet sprdnje u svojim komičnim elementima, a pokazuje otvorenu mržnju kada pokušava ozbiljno prikazati ulogu svećenika, npr. u sakramentu pokore i pomirenja. Inače, film je pun stereotipa o životu na otocima i kleru (samo u filmovima ćeš vidjeti seoskog župnika u reverendi), a ciljana publika očito nisu vjernici koji bi se uglavnom zgražavali nad velikim djelom filma, a pogotovo njegovim završetkom. Ali, tu mislim na obične vjernike. Valjda ovi u Papinom vijeću za obitelj imaju neke druge standarde.
