U današnjem svijetu vlada jedna globalna nestašica onoga bitnoga za život, a bez toga život nije život. A što je to? To je ono što nam otkriva današnje evanđelje: riječ je o nestašici dobroga vina, odnosno o gubitku temeljnih vrednota, o gubitku vjere, nade i ljubavi, odnosno o gubitku ispravnog odnosa s Bogom
Prvo čitanje: Iz 62, 1-5
ČOVJEK BEZ BOGA JE KAO OSTAVLJEN i kao opustošena zemlja: ondje nema života, ni pravih životnih sadržaja. Zato nas Božja riječ, Bog sam poziva na zajedništvo sa sobom koje mora nalikovati onom zajedništvu između muža i žene.
Bog se toliko raduje čovjeku, pa zato i kaže: Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati. (Iz 62, 5) Bog nam želi dati svoju radost i dioništvo u svoj radosti, u svojim slavljima.
Drugo čitanje: 1 Kor 12, 4-11
SVE ŠTO IMAMO NIŠTA NE VRIJEDI AKO ISKLJUČIMO BOGA koji je izvor svakog dara.
Mi raspolažemo različitim darovima, različitim sposobnostima, radimo različite poslove, djelujemo kroz razne službe, ali nikada ne smijemo smetnuti s uma da je Bog onaj koji nam je sve to omogućio i koji mora ostati središte svih naših djela.
Jedan je čovjek znao ponavljati: “Što će mi sve blago svijeta ako Boga zaboravim, ako bez njega ostanem.”
Čuo sam za slučaj jednog bogataša koji ima sedam kuća na sedam različitih ekskluzivnih lokacija, a u nijednoj od njih nikada nije prenoćio jer se nije mogao odlučiti gdje mu je bolje.
Ljudi trče i traže gdje će im biti bolje za život, svi pokreti današnjice su jedna globalna potraga za mjestom pogodnim za život. Unatoč svekolikom rastu i napretku na sve se strane osjeća jedna nesigurnost, strah za budućnost. Razlog tome je u onome što nam otkrivaju Gospine riječi iz današnjeg evanđelja: »Vina nemaju.« (Iv 2, 3)
GLOBALNA NESTAŠICA DOBROGA VINA!
U svijetu vlada globalna nestašica dobroga vina. Jedan mudri gospodin dobro je opisao trenutno stanje u svijetu kad je rekao. “Svega imaju samo blagoslova nemaju!”
Poznat mi je slučaj mlade obitelji, muž je imao dobar obrt u vlastitoj kući, posla preko glave. Supruga se pak dogovorila sa svojom susjedom da će skupa u Njemačku, pa došla i nagovorila muža: „Hajdemo u Njemačku jer svi idu, a evo ići će i oni…“ Muž zatvorio obrt, pokupili djecu i otišli u Njemačku.
Ostalo dvoje staraca u prizemlju kuće, iznenađeni, začuđeni pitajući se :„Što se to dogodilo?“
No, navikli su oni na teže situacije, pa se latili posla dok još mogu. Trebalo je okopati vinograd, zatim grožđe brat, pripremati bačve i vino pretakati.
Sve rodilo, posla kao nikada. Nazvali ih uskoro njihovi iz Njemačke, pa im se pohvalili: „Super nam je, svega imamo, stan uredno plaćamo 1000 eura, „tetu“ da nam čuva djecu dok mi radimo plaćamo 1000 eura.
Troškove prijevoza i režije 500 eura, i još puno toga. Sve to ne bismo mogli platiti da smo ostali tamo u našoj kući.“ „Ali ovamo niste morali plaćati 1000 eura za stan jer ste imali svoju kuću, ovdje niste morali plaćati 1000 eura „teti“ da vam čuva djecu jer smo ih mi čuvali, jedino te režije.“ – kaže im starica majka.
Ovaj iz Njemačke zastane na trenutak pred jasnim argumentima starice majke, pa u obranu nadoda: „Maa čini se to tebi, ali ovdje ti je znaš veliki grad, puno svijeta. Znaš, ovdje ti je to u Njemačkoj nekako sve drugačije.“ „Ajde, Bože pomozi, ja sam evo ostarjela s tvojim ćaćom pa ništa ne znam!
Nismo mi tako napredni da bismo mogli sve to razumjeti! Nego, triba li vam išta?“, upita ih starica, dok joj je stari muž sjedio sa strane i slušao. „Maa ne triba nam ništa, svega imamo. Nego, kad si već spomenula, vina nemamo. Reci starom, mogli bi nam poslati onog našeg vina. Nema nigdje vina kao što je ono naše.
Pa kad ćete već slati, pošaljite nam malo i onih naših krumpira, malo luka, one naše pancete, pečenice, domaćeg sira i… Nema nigdje takvog mirisa i okusa kao što je to naše domaće…“ Na te riječi nasmije se starica majka, a nasmije se još i više stari otac, primakne se, te nadoda u slušalicu: „Hoćemo, hoćemo, samo nam trebate reći, jer mi ništa ne razumijemo taj današnji moderni svijet.“
Ode starica te se sa svojim mužem dogovori kako će, pa pripreme paket, u njega stave motiku, a na papiru napišu: Ovo vam je motika s kojom smo dobili ovdje kod nas dobro vino, ukusne krumpire, luk i sve ostalo što tako posebno miriše. Draga djeco isprobajte je gore u Njemačkoj, možda i vama zamiriše sve ono što ste ostavili kod svoje kuće.”
U svijetu u kojem živimo sve se više naslućuje globalna nestašica vina, što dovodi do globalnih nesigurnosti i uslijed toga globalnih pomjeranja ljudi. Ljudi traže rješenje za globalnu nestašicu u bačvama onih koji su izazvali tu globalnu prazninu, jer pokušavaju organizirati slavlja bez Boga.
Morat će na kraju, prije ili poslije, shvatiti kako nema rješenja bez povratka vjere u Gospodina našega Isusa Krista. Samo on ima rješenje za ono što muči ljudsko srce. Samo nam on može dati ono potrebno da se i u našem životu dogodi čudo pretvorbe…
Jasno nam je dakle: u današnjem svijetu vlada jedna globalna nestašica onoga bitnoga za život, a bez toga život nije život. A što je to? To je ono što nam otkriva današnje evanđelje: riječ je o nestašici dobroga vina, odnosno o gubitku temeljnih vrednota, o gubitku vjere, nade i ljubavi, odnosno o gubitku ispravnog odnosa s Bogom.
Ljudi mogu sve, baš sve imati, ali ako nemaju onu temeljnu poveznicu sa svojim Bogom oni ubrzo postaju prazni, nezadovoljni.
Evanđelje nam poručuje kako je samo Isus onaj koji može dati najbolje vino, kako samo on ima odgovor na globalnu nestašicu (nezadovoljstvo) koja danas tolike muči…
Bez Isusa Krista, bez njegove Majke koja prva primjećuje ono što nedostaje ljudskim slavljima, bez Isusovih učenika u životima ljudi koji vrše zadaću podjele ljudima onoga što dolazi iz Isusove ruke, a to su Božja riječ i sakramenti, svijet će, unatoč svemu trudu i napretku, tonuti u sve veću i veću nestašicu i svjedočit ćemo vrlo uskoro jednoj potpunoj planetarnoj pomutnji (ovo do sada je samo uvod).
Kao što svatovima u Kani Galilejskoj ništa nisu vrijedili puni stolovi, koji su vjerojatno bili pretrpani raznim jelima i kolačima, ako na njima nije bilo dobrog vina, a to je ono što je došlo iz Isusove ruke, tako svijetu neće ništa vrijediti sav napredak bez povratka Bogu…
Ljudi se bez Gospodina ne mogu smiriti, ne mogu pronaći smisao: jer samo Isus daje najbolje vino, a ono je oznaka pravog života, prave radosti…
Sa stranice dominikanci.hr
