Pripovijest o svetoj Katarini Aleksandrijskoj može se naći u jednome od izvješća o posljednjim časovima mučenika, koja se nazivlju Passiones, u kojima su povijesne činjenice i elementi legende tako pomiješani te ih je nemoguće razlučiti. U slučaju svete Katarine Aleksandrijske sasvim sigurno prevladavaju ovi posljednji. Njezino svjedočanstvo vjere zacijelo je moralo biti iznimno, kada se oko nje i njezine: Passione, izgradila tako sjajna književna baština, koja je bila nadasve omiljela u srednjom vijeku.
No, evo iskaza o njezinoj smrti, koja se dogodila u Aleksandriji, u Egiptu. Grad se spremao velikom žrtvom proslaviti dolazak cara Maksencija. Svi su prinosili žrtve: bogati bikove, a siromašni ptice. No, eto kako se kroz gomilu probija jedna djevojka iznimne dražesti i ljepote, kako bi se približila caru i predbacila mu toliko rasipanje na lažne bogove. „Spremna sam svoja uvjerenja braniti pred svakim.“ – glasile su njene riječi. Car je stoga pozvao pedeset mudraca kako bi se suprotstavili njenim tvrdnjama, ali su se ovi, pred Katarininim snažnim riječima, osjećali poput ptica uhvaćenih u zamku. Ne samo to, već su jedan po jedan pristupali vjeri, koju su bili trebali pobiti i poniziti. Maksencije ih je – bijesan – dao sve poubijati, dok je djevojci, osvojen njenom ljepotom i mudrošću, ponudio neka mu postane suprugom i caricom. „Kako si bezočan – odgovorila mu je Katarina – nisi shvatio kako za supruga ne želim imati nikoga doli moga Boga“.
Nasmrt uvrijeđen tim odbijanjem, car je Katarinu – želeći joj slomiti volju – podvrgao nizu upravo nevjerojatnih, ali i sasvim beskorisnih muka, budući da ju je Božji zahvat učinio nedodirljivom. Čak joj niti veliki nazubljeni kamen, kojim su prešli preko njena tijela, ništa nije mogao. Narod se u međuvremenu – oduševljen Katarininom snagom i odvažnošću – masovno obraćao na kršćanstvo. Car joj je tada odlučio odrubiti glavu. Katarina se uspela na stratište, podignuto izvan grada, dok ju je slijedilo oduševljeno mnoštvo. U trenutku kada joj je krvnik odrubio lijepu glavu, uz krv je potekao i mlaz mlijeka, radi čega je sve dojilje zazivaju kao zaštitnicu.
Prema legendi, koja je obišla čitav svijet, Katarinino su tijelo potom sami anđeli prenijeli na brdo Sinaj, gdje je kasnije podignut samostan u njen spomen. Zaštitnica je teologa.
(iz knjige Sveci kroz godinu, P. Lazzarin)
