Obrazovanje klera na svim razinama ne može odstupiti od Svetog pisma, tradicije i zahtjeva razum jer ih to vraća u okrilje katoličkog pravovjerje. Također, logično načelo neproturječnosti čuva našu vjeru.
Naša je vjera u Isusu Kristu, koji je „…put i istina i život; i nitko ne dolazi k Ocu, osim po Njemu“ (Iv 14,6). Crkva naviješta Isusa Krista i dijeli sakramente koji su djelo Božje milosti za spas duša. Crkva je jedna, sveta, katolička i apostolska – s Marijom kao bezgrešnim modelom Crkve. Stoga nikada ne bismo trebali kritizirati Svetu Majku Crkvu jer je ona nezamjenjiv instrument našega spasenja.
Hijerarhija je otvorena za kritiku i ispravke, jer je apostol Petar, njezin uzor, svojim prvim zabilježenim riječima (u Svetom pismu) Isusu priznao: „Idi od mene! Grešan sam čovjek…“. Tako da slabi i grešni ljudi vladaju Crkvom kroz povijest, ali autoritet crkvene hijerarhije nikada nije bio sam. Jer je Isus bio povezan sa Petrom: „… ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16,18).
Kada nas je Isus uputio da „ocem ne zovemo nikoga na zemlji jer jedan je Otac naš – onaj na nebesima“ (Mt 23,9), pružio nam je isti obrazac za papinstvo i Svetog Oca. Bog jedini definira očinstvo, a ljudski otac – fizički i duhovno – mora nastojati sudjelovati u Očevoj svetosti. Očevi koji zanemaruju svoju djecu zloupotrebljavaju svoje očinstvo.
Na ulaznim vratima bazilike svetog Petra u Vatikanu nalazi se slika Svetog Petra koji daje ključeve nasljednicima. Slika je dokaz temeljne istine o papinstvu. Petar je sam bio Papa, a njegovi nasljednici sudjeluju u nastavku njegovog papinskog autoriteta. Blagdan Katedre svetog Petra naglašava ovu sliku. Petrovi nasljednici sudjeluju u njegovom učiteljskom autoritetu kada nastavljaju vladati s njegove katedre. Ali ako oni napuste katedru (primjerice kada promiču dvosmislena učenja o braku i ljudskoj seksualnosti), onda se odriču – donekle i na određeno vrijeme – prava da ih nazivamo svetim Ocem, čak i dok zadržavaju dužnost.
Baš kao što Isus koristi prispodobe za opisivanje Kraljevstva Božjeg, možda bi bilo korisno ponuditi još nekoliko metafora koje će nam pomoći da shvatimo sjaj Crkve unatoč nedostacima hijerarhije.
Crkva je kao veliki brod
Brod ima kapetana, posadu i putnički teret. Iskusni kapetan zna ploviti mirnim i uzburkanim vodama. Teži ispuniti potrebe posade i putnika, te ih sigurno dostaviti na odredište. Neki su kapetani emocionalno oštećeni poput kapetana Queega u filmu The Cain Mutiny. Dok su drugi kompetentni, ali zlobni, poput kapetana Bligha u pobuni na brodu Bountyju. Bez obzira na to, posada i putnici oslanjaju se na kapetana za siguran povratak u luku.
Papa i posada tvore hijerarhiju Crkve, a putnici su laici. Luka sigurnog utočišta je nebo, a Isus obećava da će brod doći na odredište. No, usput mogu biti zaobilaznice, pobune, pa čak i brodolom ili zahtjevniji popravci. Ali Isus uvijek hoda pored čamca koji se nalazi na uzburkanim vodama i jamči naš siguran povratak pod uvjetom da ostanemo vjerni.
Crkva je kao bejzbolski stadion
Na bejzbolskom stadionu se održavaju utakmice. Postoje redovi i sjedala za gledatelje. Bejzbol ima navijače, igrače, menadžere, suce i pravila igre. Menadžeri (treneri) mogu biti slabi i loši. Suci mogu biti nesposobni. Pravila se mogu previdjeti i prekršiti, ali ti nedostaci ne mijenjaju prirodu igre. Igrate s loptom!
Navijači i igrači čine laike. Menadžeri (treneri) i suci su hijerarhija Crkve. Pravila igre koja usmjeravaju i kontroliraju radnju su crkvena doktrina. Sve je usmjereno na to da živimo svoj život u Isusu. Može doći do kršenja pravila, korumpiranih svećenika i biskupa, čak i papi koji su na neko vrijeme napustili katedru sv. Petra. No, unatoč tim preprekama, narav igre nikada se ne može promijeniti jer je riječ o radu na našem spasenju uz pomoć Božje milosti.
Crkva je kao vrtlarsko crijevo za vodu
Crijevo za vodu isporučuje svježu vodu koja teče kroz cijev. Vrtlar mlaznicom usmjerava prskanje vode. Ponekad koristi previše vode ili nedovoljno. Može čak i krivo usmjeriti crijevo ili ga isključiti zbog lijenosti, nesposobnosti ili zlobe. Ali voda ostaje neophodna za zdravlje, rast i uvijek je čista.
Vode iz cijevi je Isusovo učenje (i Sveto pismo). Crijevo predstavlja dugu svetu tradiciju Crkve. Protok vode predstavlja osvježavajući sadržaj vjere. Crijevo – koje predstavlja Svetu tradiciju – proteže se kroz mnoga stoljeća bez značajnih propuštanja ili puknuća. Papa je vrtlar zadužen za mlaznicu. Njegov je posao (u tome mu pomažu mu biskupi i svećenici) da usmjerava osvježavajuću Isusovu vodu – živu vodu – prema vjernicima.
Papa ne može zagaditi čistoću vode autentičnog crkvenog učenja. Ali može pogrešno usmjeriti mlaz ili čak isključiti mlaznicu dok se bavi svojim osobnim ili političkim razonodama. Ali s protokom vremena i Božjom milosti, Božjih djelo posvećenja u konačnici je dovoljno za naše spasenje.
Te nesavršene slike mogu nam pomoći da shvatimo stvarnost Crkve kao Mističnog Kristova tijela, koje održava i štiti Duh Sveti. Također, ljudski razum učvršćuje naše povjerenje u Crkvu. Sveta pisma, tradicija i učiteljstvo Crkve čine željezni trokut logike koji čuva Objavu od pogrešaka. Obrazovanje klera na svim razinama ne može odstupiti od Svetog pisma, tradicije i zahtjeva razum jer ih to vraća u okrilje katoličkog pravovjerje. Također, logično načelo neproturječnosti čuva našu vjeru.
Stoga radujte se uvijek sjaju Crkve, uvijek i zauvijek spasonosnoj i besprijekornoj Kristovoj Zaručnici.
