Vatikan je blisko surađivao s UN-om u pripremi nacrta za međunarodni sporazum o izbjeglicama i migracijama, pod službenim imenom Global Compact, koji bi trebao biti potpisan u prosincu u Maroku, a u Hrvatskoj je bolje poznat kao Marakeški sporazum.
Predstavnici Vatikana su predstavili 20 prijedloga, uključujući uklanjanje razlika između izbjeglica i ekonomskih migranata, potrebu da se u više navrata prihvate male skupine imigranata radi promicanja integracije, ponovno ujedinjenje članova obitelji i uklanjanje potrebe poznavanja jezika za imigrante koji traže državljanstvo.
Samo ovih par primjera pokazuju koliko je Katolička Crkva bila gorljiva u promicanju pro-migrantske politike, no konačni rezultat dokumenta Marakeškog sporazuma razočarao je Svetu Stolicu jer ovaj model ‘ne stavlja čovjeka u središte’. I dalje ostaje razlika između izbjeglica i ekonomskih migranta, što znači da su države još uvijek više zabrinute za sigurnost nego za humanitarni aspekt ove krize.
Prema tome, ispada kako je prijedlog sporazuma, kako su ga zamislili pri Svetoj Stolici, liberalniji nego konačan dokument pripremljen za potpisivanje.
Do sada se program imigracije pape Franje nije pokazao dovoljno snažan kako bi izdržao novu europsku političku stvarnost, jer se javno mišljenje i glasovi na izborima lakše osvajaju korištenjem floskula poput “kriza” i “invazija”.
Dok su se zagovornici papa Franjine politike nadali da će na međunarodnoj razini papa Franjo postići veće uspjehe, te da će stav Vatikana o imigraciji biti plodonosan, sudionici nedavno održane katoličke konferencije u Rimu tvrde da je ‘bitka možda već izgubljena’.
“Danas postoje razlozi za zabrinutost zbog politike Europske unije po pitanjima imigracije”, rekao je Ugo Villani, predsjednik Znanstvenog odbora Instituta Toniolo.
Villani je govorio na seminaru “Immigration Agenda: Welcome, Protect, Promote and Integrate” u organizaciji talijanskog laičkog pokreta Azione Cattolica u suradnji s Institutima Vittorio Bachelet i Giuseppe Toniolo, koji je održan u Rimu 9. studenog, te je izrazio zabrinutost zbog “netransparentnosti” europskog sustava, u kojem postoji rizik “napuštanja temeljnih prava imigranata”.
Uzeo je Italiju kao primjer, gdje je ministar unutarnjih poslova i šef desničarske populističke stranke Lega Nord, Matteo Salvini, uspio u svojoj nakani uvođenja strogih anti-imigrantskih mjera u talijansko zakonodavstvo.
