“Je li moguće da naši neprijatelji mogu nastaviti svoju misiju do te mjere da preuzmu vlast, a mi ostanemo besposleni ili, u najboljem slučaju, samo molimo bez poduzimanja bilo kakve radnje: Nemamo li jačeg oružja od zaštite Neba i Bezgrešne Djevice? ”.
Negdje u vrijeme ukazanja Gospe u Fatimi (1917.), a uoči boljševičke revolucije u Rusiji fra Maksimilijan Kolbe bio je u Rimu student teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana.
Dvjestota obljetnica masonstva proslavljena je 1917., a masoni su se u Rim skupili kako bi proslavili. Njihovo prisustvo u Vječnom gradu bilo je javno i flagrantno. Posvuda su bili transparenti, plakati i leci.
Mladi franjevac je svojim očima vidio — i događaje bilježio u svoj (duhovni) dnevnik— bogohulne povorke masona prema Vatikanu, u kojima su masoni pjevali pjesme u čast Sotoni.
Neki od natpisa na transparentima bili su kao ovaj: „Sotona će vladati u Vatikanu, a papa će biti njegov rob“.
Pogledamo što u svome izvještaju u dnevniku kaže sam fra Maksimilijan:
„…Slobodno zidarstvo u Rimu sve se više i više pojavljuje u javnosti i ispred prozora Vatikana razvilo je svoje transparente, koji su prikazali svetog Mihaela arkanđela kao onoga kojega je Lucifer zgazio i porazio, te dijelili letke u kojima se pogrdno govori o Svetom Ocu”.
Toliko o tajnom društvu! I toliko o nereligioznoj organizaciji slobodnih mislilaca. Kao da su ovi neprijatelji Kristove Crkve osjetili da su na pragu velike pobjede i dopustili da maska sklizne.
U isto vrijeme, ruski revolucionari svrgnuli su kršćanskog cara, pobili cijelu njegovu obitelj (čak i djecu) i uspostavili protubožji i protuljudski komunistički režim kriv za smrt milijuna ljudi.
A što reći o onim riječima koje je zabilježio fra Maksimilijan Kolbe u to vrijeme, „Sotona će vladati u Vatikanu, a papa će biti njegov rob”?
„Ova smrtna mržnja prema Crkvi, Kristu i njegovu namjesniku“, rekao je Maksimilijan Kolbe, „proizlazi iz načela masonstva, a to je uništenje svake vjere, a napose katoličke. Diljem svijeta raštrkana udruženja ove mafije teže na najrazličitije načine, više ili manje vidljivo, doći do istog cilja. Pritom se služi cijelim nizom projekata s raznim imenima i svrhama, koje pod njezinim utjecajem šire vjersku ravnodušnost i slabljenje moralnosti”.
Ideali slobodnog zidarstva — ideali Francuske revolucije — sekularizirane slobode, jednakosti i bratstva, dovode do odvojenosti od Boga i oni su sam zrak koji udišemo u našim društvima.
Ti ideali su bili dovoljno dugo prisutni da demoraliziraju nekoć kršćanske nacije i sve nas učine svjetovnim i egoističnima. No, sada su, čini se, postigli svoju svrhu i fatamorgana tih plemenito zvučnih ideala svodi se na totalitarizam i revoluciju.
Zapravo, čak smo i u devetnaestom stoljeću primali božanska upozorenja o onome što dolazi. U ukazanjima koja je Crkva odobrila kao vjerodostojna, naš se Gospodin ukazao karmelićanki s. Mariji od sv. Petra 1843. i upozorio je da će kazniti svijet za svu javnu, sveopću blasfemiju, osobito protiv imena Božjega, protiv njegove Katoličke crkve i oskvrnjivanje nedjelje.
Sve ove stvari samo su se pogoršale.
Otkrio je s. Mariji da će Bog kazniti čovječanstvo za te zločine kroz zlobu revolucionarnih ljudi, a posebno putem komunizma. Greške Rusije i ukazanja u Fatimi ovdje ne trebamo ni spominjati.
Pa što da radimo? Što možemo učiniti? Što je sv. Maksimilijan Kolbe učinio, vidjevši ovaj pobjednički marš po ulicama svetog grada Rima?
Vidjevši proslavu masona i proces infiltracije u Rimu, napisao je sljedeće:
„Je li moguće da naši neprijatelji mogu nastaviti svoju misiju do te mjere da preuzmu vlast, a mi ostanemo besposleni ili, u najboljem slučaju, samo molimo bez poduzimanja bilo kakve radnje: Nemamo li jačeg oružja od zaštite Neba i Bezgrešne Djevice? Bezgrješna i neporažena Kraljica koja se bori protiv svakog krivovjerja neće prepustiti polje neprijatelju koji opet diže glavu; ako pronađe sluge koji su vjerni i poslušni njezinim naredbama, izvojevat će nove pobjede veće nego što bismo mogli zamisliti“.
„Pala mi je na pamet ideja”, napisao je, „da osnujem udruženje za borbu protiv masonerije i ostalih Luciferovih slugu”.
Kakva je to udruga, koja je njezina bit? Nazvao ju je Militia Immaculatae, Vitezovi Bezgrješne, a ovo je njen program:
„Osvojiti cijeli svijet, što je brže moguće, i svaku pojedinu dušu koja sada živi ili će postojati do kraja svijeta, za Bezgrešnu i po njoj za Presveto Srce Isusovo“.
Postoje različiti aspekti ove organizacije, neki od njih su usmjereni prema aktivnom djelovanju, a drugi više duhovni – ali u njezinoj je srži potpuno posvećenje Bezgrešnoj Djevici i molitva za obraćenje slobodnih zidara.
Molimo za naše neprijatelje.
Svi znamo da imamo kršćansku dužnost ljubiti i moliti za svoje neprijatelje. Naš Gospodin Isus Krist uči nas sljedeće: „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone“.
Sveti Pavao preuzima isto učenje: „Nikome zlo za zlo ne vraćajte… Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga!“ (Rim 12, 17 – 20).
Pa trebamo li biti pacificisti i čekati da nas ova revolucija uništi?
Pa, sveti Pavao nam odmah govori da ćeš ljubavlju (i proširenom molitvom) za naše neprijatelje zapravo ugljevlje mu ražareno zgrnuti na glavu. „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12, 21).
Maksimilijan Kolbe ima istu ideju; a to je da se Božji neprijatelji pobjeđuju i uništavaju, ne nasiljem, već milošću i obraćenjem. Oni će onda postati sluge i djeca Božja, Kristovom milošću i snagom Bezgrješne Djevice, koja je satrla zmijinu glavu i uništila sva krivovjerja i zablude.
Danas smo usred globalne revolucije koja brzo napreduje, a očito joj malo toga stoji na putu. Mnogi to pripisuju mračnim silama pakla i uvjereni su da oni koji nameću ovu revoluciju slijede i pomažu demoni.
Ali čak i ako je to istina – a sigurno tako izgleda, iz raznih razloga – ljudi koji to zapravo nameću su ljudska bića – od krvi i mesa – poput tebe i mene. Revolucija svakako treba samo mali broj vrlo posvećenih ljudi i možda bismo mogli priznati da su ti ljudi gotovo nepopravljivi (iako Bogu ništa nije nemoguće).
Ali nametanje ove revolucije zahtijeva veći broj ljudi koji su manje posvećeni. Ove ljude njihovi zli gospodari trebaju držati kontrolirajući ih, bilo prijetnjama ili obećanjima. Ali oni su isto tako “pokretni dijelovi“ i imaju obitelji, prijatelje i sjećanja na to kakav je život bio.
Jednostavno nije moguće da sile zla imaju potpunu sigurnost da će ti ljudi, koje ne “posjeduju” kao što možda posjeduju druge, nastaviti surađivati u ovoj suludoj, ružnoj, protuljudskoj i protu Kristovoj revoluciji.
Demoni se ne predomišljaju. Ljudi to rade. Ljudi imaju prijelomnu točku u kojoj kažu: „Dosta“. A snagom milosti, dobivenom našom molitvom i djelovanjem, i hoće.
Dakle, moramo moliti. Moramo nastaviti moliti krunicu za kraj ove tiranije i trijumf Bezgrješnog Srca. „Daj mi moje oružje!“, rekao je Padre Pio.
Vidjeli smo da naš Gospodin želi da se iskupimo za bogohuljenja koja su učinjena protiv njega, da kazni komunističku tiraniju. Naš Gospodin je rekao s. Mariji da će molitva Svetom Licu poraziti komuniste i revoluciju. Vrijeme da preuzmimo ovaj duh.
Pomolimo se s fra Maksimilijanom za one koji se ne utječu Gospi. Rekao je, „osobito slobodne zidare“, a tome možemo dodati i opake arhitekte ove revolucije.
Postoji mnogo vrsta radnji koje možemo poduzeti kako bismo zaštitili svoje obitelji, našu djecu, naše nacije i Crkvu u ovim mračnim vremenima – ali bez Krista ne možemo učiniti ništa. Moramo početi s Njim, moleći zbog teškog bogohuljenja čovječanstva i moliti se za obraćenje srca zlih ljudi koji su sebi dopustili da budu robovi Sotone.
Na kraju će Gospino Bezgrješno srce pobijediti, i ona će zgnječiti glavu zmiji i svima onima koji su dio protu-crkve. Oni su već izgubili, a mi smo već pobijedili. Vrhunski čin ljubavi – i ono što nam može najviše pomoći – je da spasimo ove zle ljude od njihove sudbine uz pomoć naših molitava.
