Danas, na blagdan svetoga Martina, slavimo sveca koji je vjerojatno među prvima digao svoj glas protiv smrtne kazne, barem za one koji su službeno optuženi za herezu.
Inače, Martin rođen 316. godine u današnjoj Mađarskoj, bio je vojnik koji se obratio nakon neobičnog susreta s jednim prosjakom, koji je od njega zatražio milostinju. Nemajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san u kojem mu se pokazao sam Krist, zaogrnut polovicom plašta, te mu rekao: “Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.”
U to vrijeme živio je jedan biskup Priscillian, koji je prakticirao neka čudna učenja kao što su post nedjeljom, nošenje svete Euharistije kući, zagovarao je odricanje od braka i drugo. Prvi koncil u Saragossi je osudio Priscilliana i njegove suradnike zbog hereze, a lokalni biskupi u regiji su zatražili od cara Magnus Maximusa da izvrši nad njima smrtnu kaznu. Sveti Martin, saznavši za presudu, uputio se do carskog dvora da spasi život Priscillianu što mu je i uspjelo. Nažalost, čim je Martin krenuo nazad car je ipak dao odrubiti glavu biskupu, 385.-e godine. Martin je sav bijesan, nakon toga odbijao bilo kakav kontakt sa carom. Zanimljivo da su se sveti Ambrozije i papa Siricius složili s Martinom oko ovog pitanja.
Nešto kasnije, u 13.-om stoljeću, sveti Toma Akvinski je imao drugačije mišljenje. Kako je Dominikanski red, kojem je pripadao, bio posvećen borbi protiv hereza, Toma piše o smrtnoj kazni u Summa theologiae II-II, q. 11.. 3, sljedeće:
“Dakle, ako su krivotvoritelji novca i izvršitelji drugih zala- odmah osuđeni na smrt od strane svjetovne vlasti, mnogo više razloga je tu za heretike, čim su oni osuđeni za herezu, da ne budu samo ekskomunicirani, nego i pogubljeni.”
Toma nastavlja da je smrtna kazna tadašnja realnost i pravo svjetovnog princa, te da je u skladu sa Starim i Novim Zavjetom. Naime, ubojice unište tijelo i dobivaju smrtnu kaznu. Heretični učitelji ubijaju dušu, a ubijanje duše je puno gore za Crkvu i za sekularno društvo. Zato, heretici moraju biti osuđeni na smrt. Sveti Toma ponavlja svoje uvjerenje barem šest puta u svojim spisima pa možemo zaključiti da je barem on bio siguran da je to u skladu sa crkvenim učenjem.
Dva velika sveca, dva različita mišljenja.
(Izvor: blog Taylor Marshall)
