Nekako u sjeni dva velika osnivača prosjačkih redova, svetog Franje i svetog Dominika, nailazimo na ime Norberta, čiji spomendan sutra slavimo. Rođen negdje oko 1080. godine u današnjoj Njemačkoj, Norbert je, slično kao i Franjo, živio lagodnim životom, i to u dvoru gdje je uživao u svim blagodatima koje mu je plemićko porijeklo omogućavalo, ali ga je jedan događaj potresao i naveo na promjenu. Naime, dok je jahao na konju, doživio je sličnu sudbinu svetoga Pavla, pa je i Norbert ponovio apostolove riječi „Bože, što mi je činiti?“. U srcu je čuo odgovor “Obrati se od zla i čini dobro. Traži mir i idi za njim.“
Tako se Norbert vratio u svoj rodni grad i, nakon što se zaredio za svećenika, podijelio je siromasima svu svoju imovinu i krenuo put Rima kako bi zamolio papu dopuštenje za propovijedanje. Onda, kao i Dominik, Norbert je putovao bos i sličeći više prosjaku, prošao Europom šireći Radosnu vijest.
Godine 1121. Norbert je utemeljio drevni red, koji se, međutim, posvetio također i evangelizaciji ‘ad extra’, nagovještavajući tako pojavu tkz. prosjačkih redova po uzoru na život prvih apostola, a zvali su se premostratensi. U zajednici koju je Norbert osnovao bilježimo i prvi dokaz laičke povezanosti s redovničkom zajednicom. To se dogodilo kada se jedan grof, Theobald, htio pridružiti Norbertu ali je svetac primijetio da bi bilo prikladnije da se grof oženi i posveti svjetovnim stvarima. No Norbert ga nije skroz odbacio, već ga je zavjetovao da živi po nekim posebnim pravilima i pobožnostima, i dodijelio mu skapular kao znak pripadnosti njegovoj zajednici.
Zanimljivo je također da je sveti Norbert prvotno pokopan u Magdeburgu u Njemačkoj, gdje je i umro, ali budući da je tamo kasnije propovijedao Martin Luther, grad je pripao protestantima. Iz samostana u Pragu su stoljećima pokušavali doći do tijela sveca, što su i uspjeli tek 1627. godine, nakon pobjede na vojnom polju, pa je sveti Norbert danas sahranjen u Pragu.
Priču o njegovom životu popraćenu lijepim slikama možete vidjeti ovdje
