Svršilo je, Gospodine, kako s tvojim trpljenjima,
Tako i s našim poniženjima.
Slijedili smo te od tvog posta u pustinji
do tvoje smrti na križu.
Ispovjedili smo četrdeset dana činiti pokoru.
To je vrijeme trajalo i dugo i kratko,
ali, bilo dugo ili kratko, sada je svršeno.
Svršeno je i mi osjećamo zadovoljstvo da je svršeno,
olakšanje i oslobođenje.
Zahvaljujemo ti što je svršeno.
Zahvaljujemo ti za vrijeme žalosti,
ali ti zahvaljujemo još više
na radosti koja nas očekuje u blagdansko vrijeme.
Oprosti nam naše nedostatke u korizmi
i nagradi nas za Uskrs.
Mi smo, doista, vrlo malo učinili za tebe, Gospodine.
Dobro se sjećamo naše mlitavosti i umora;
naše nevoljkosti za mrtvljenje,
iako nas zdravlje
nije priječilo u vršenju pokore;
naše nevoljkosti za molitvu i razmatranje,
naše rastresenosti, našega nezadovoljstva,
naše zlovolje.
Ipak, neki je od nas, možda, učinio
nešto za tebe.
Gledaj na nas kao na cjelinu,
molimo te, Gospodine,
gledaj na nas kao na zajednicu
daj da ono što su neki dobro činili
zastupa sve nas.
Bože, došao je kraj.
Svjesni smo naše klonulosti i mlakosti;
Ne zaslužujemo radovati se Uskrsu,
Ali ne možemo, a da se ne radujemo.
Osjećamo toliko sreće,
radujemo ti se daleko više
nego što bi nam to zajamčila naša pokora;
ipak, daj da ta radost bude
po sebi jamstvo.
Molimo te, budi blag prema nama,
po zaslugama svoje vlastite svemoćne Muke
i po zaslugama svojih svetaca.
Prihvati nas kao svoje malo stado,
u dan skromnih početaka (usp. Zah 4,10),
u zemlji palih, u doba
kada su vjera i ljubav rijetkost.
Sažali se na nas, oprosti nam
i daruj nam mir.
O moj spasitelju, sada u grobu,
ali koji imaš uskoro uskrsnuti,
platio si cijenu;
svršeno je- consummatum est–
osigurano je.
Ispuni svoje uskrsnuće u nama
i budući da si nas otkupio – traži nas,
uzmi nas u posjed,
učini nas svojima.
Bl. John Henry Newman, Razmartanja o muci Kristovoj (VERBUM, Split, 2009.)
