Duhovi. Sic nos tu visitas, sicut te colimus. (Tako nas pohađaš, kako te štujemo.)
Koliko Te puta predsusretnemo. Ti neprestano silaziš, otvaraš svoje blago, dižeš i ispunjavaš dušu, a mi ostajemo pokraj svega toga mlaki i nehajani na Tvoju veliku susretljivost.
Veni Sancte Spiritus! (Dođi, Duše Sveti!)
Siđi, ne obaziri se na našu mlakost i nemarnost, na našu nevrijednost, nepripravnost, nezahvalnost.
Siđi, da se i mi mognemo na Tvojim krilima po Sinu uspeti do Oca.
Ispuni nas životom nebeskim.
Obdari nas svojim darovima.
Rasvijetli nam razum i raspali srce da ni za čim drugim ne teži i ništa drugo ne traži, već samo zagrljaj Oca.
28.V. 1944. godina
o. Celestin Tomić; Moj Dnevnik (1941. 1944.)– skroviti život o. Celestina (Veritas, rujan 2016)
*****
Celestin Tomić (1917.-2006.) bio je doktor teologije, vrsni bibličar, dugogodišnji teološki profesor, pisac brojnih biblijskih knjiga.
Celestin Tomić potječe iz brojne obitelji viških težaka, koja je narodu i vjeri dala trinaestoro djece. Dinko Bruno rođen je 6. listopada 1917. kao posljednje i najmlađe dijete. Nakon školovanja u rodnom Visu, milost ga je Božja, kako je sam isticao, pozvala u red franjevaca konventulaca, čije je fratre upoznao kao mladi dječak koji je redovito dolazio ministrirati u samostanskoj crkvi sv. Jere na viškom poluotoku Prirovo.
Celestin je za vrijeme bogoslovnog studija u rimskom kolegiju sv. Bonaventure Reda franjevaca konventualaca u Rimu vodio svoj duhovni dnevnik ( u razdoblju od 1941. do 1944.). Mladi Celestin svoj dnevnik počinje pisati upravo na blagdan Imakulate 1941. godine. S Marijom započinje svoje bilješke, a gotovo svaki dnevni zapis završava obraćenjem Božjoj Majci, posebno u otajstvu Bezgrešnog srca Marijina.
