Kardinal Walter Kasper pozvao je na «Koncilsko rješenje» u svojoj prezentaciji tijekom Konzistorija za obitelj. Ovo «Koncilsko rješenje» je referenca na pristup koji je zauzeo Drugi vatikanski koncil oko pitanja kao što su vjerske slobode i ekumenizam, što bi značilo; ne mijenjati tradiciju, nego stvarati nove mogućnosti. Pitanje o kojem se sada raspravlja je promjena paradigme u vezi učenja o razvedenim vjernicima. Ovo je na kraju bio i pravi cilj prezentacije, koja je trebala biti održana u tajnosti ali je ‘slučajno’ procurila u javnost pa ju je talijanski list “Il Foglio” objavio u cijelosti.
Čini se da su se taktike Drugog vatikanskog koncila vratile. Tijekom koncila, nacrti dokumenata o kojima se još uvijek raspravljalo također su znali procuriti u ruke ‘prijateljskih novinara’ , kako bi se utjecalo na ishod i favoriziralo progresivne stavove. Nije slučajno da je Benedikt XVI. govorio o «medijskom Koncilu » i «pravom Koncilu».
Danas je stanje još i gore. Poticatelji «medijskog Koncila» sada zapovijedaju polugama protoka informacija. Dakle, sada je imperativ da se “pravi” dokument nađe u opticaju, ili u najmanju ruku ‘update’ stanju dosadašnje rasprave.
Ovo je vrlo osjetljiva rasprava. U svom najnovijem intervjuu, danom talijanskom listu “Corriere della Sera”, papa Franjo je rekao kako je govor o obitelji prvi korak prema raspravi o općoj krizi u društvu. Po svemu sudeći, njegov cilj je da se prihvati pastoralni pristup s obzirom na probleme, istaknuvši ovakav odnos posebice za nekoliko specifičnih pitanja, od kontrole rađanja do problema razvedenih. Opet, govoreći o kontroli rađanja, papa je spomenuo Pavla VI. i encikliku Humanae Vitae, nazvavši ga genijem koji je povukao kočnicu za zablude kulturnih trendova, ponovivši tradiciju Crkve. Zatim je dodao kako je taj isti Pavao VI. preporučivao ispovjednicima da budu milosrdni.
Podsjećajući na riječi Pavla VI. vidimo kako oslanjanje na pastoralnu skrb, ne bi li se riješilo pitanje od slučaja do slučaja, nije novo. Franjo sam priznaje kako u trenutku svog izabranja, nije imao program za obnovu Crkve, nego djeluje na temelju rezultata rasprava općih kongregacija. Ali ovog puta bez Benedikta. Čini se, u biti, kako se stara Kurija vratila pa su se rasprave od prije 30 godine opet našle na stolu.
Pitanje pričesti za razvedene je jedno od njih. Otkada je Franjo izabran očekivao se pomak u ovoj raspravi. Mediji su istaknuli njegove progresivne stavove i otvorenost uma pa se uzelo zdravo za gotovo da je pomak paradigme jednostavno nužan. No, medijske analize zapravo prikazuju papu Franju potpuno drugačijeg od onoga što on zapravo jest.
Neke teme iz razdoblja nakon Drugog vatikanskog sabora– za koje se mislilo da su zatvorene ponovno su aktualne. Papa Franjo će morati paziti na medije koji se lako mogu okrenuti protiv njega kada shvate da ne radi prema njihovom plana i ne zadovoljava njihova očekivanja.
Čim je izvanredna Sinode za obitelj najavljena, pritisci radi promjene nauka Crkve postajali su sve jači. Pritisci najviše dolaze iz njemačkog govornog područja što nije slučajno. Tijekom njegovog putovanja u Njemačku 2011., Benedikt XVI. je upozorio na Crkvu koja je bogata u djelima ali siromašna u principima, jasno aludirajući na njemačku Crkvu, bogatu zbog crkvenog poreza, a u isto vrijeme sve udaljeniju od kršćanskih načela. Ovih pitanja, o kojima se sada ponovno raspravlja, Benedikt je bio itekako svjestan. Kasper je još ranih 90-ih godina bio među potpisnicima dokumenta sastavljenog od biskupa Rajnske regije koji su tražili mogućnost primanja sakramenta pričesti za razvedene, ali ih je Kongregacija za vjeru, tada pod vodstvom kardinala Ratzingera, opomenula i pozvala na poslušnosti prema Crkvi.
(Dijelom preuzeto sa Monday Vatican. Za opširniju analizu vidite ovdje)
