Talijani, narod svetaca, pjesnika i moreplovaca, postaju sve više malovjerni i dezorijentirani u svojoj vjeri. Nedavno provedene ankete u Italiji, pokazuju trenutno stanje Katoličke Crkve, potpuno u skladu s religioznošću koja se tiče cijelog Zapada: fluidnost, individualizam i nedostatak čvrstih korijena.
Detaljno istraživanje koje je za časopis “Il Timone” proveo Euromedia Research pokazalo je da se danas samo 58,4 posto talijanskih građana starijih od 18 godina identificira kao “katolici”, za razliku od 37 posto koji se izjašnjavaju kao “nevjernici”. A samo 13,8 posto stanovništva nedjeljom idu na misu, većinom starijih od 45 godina, s još manjim brojem u Lombardiji i Venetu, regijama koje su bile povijesno uporište talijanskog “katoličkog svijeta”.
Ne samo to. Čak i kod “praktičnih” katolika, onih koji jednom ili više puta mjesečno idu na misu, tek jedan od tri prepoznaje u Euharistiji “Istinsko Tijelo Kristovo”, dok ga ostali svode na nejasan “simbol” ili “spomen” na kruh posljednje večere.” Uz to, tek svaki treći ide na ispovijed barem jednom godišnje, još uvijek vjerujući da je to sakrament za “oproštenje grijeha”. Ne čudi da je benediktinski teolog Elmar Salmann rekao u intervjuu za “L’Osservatore Romano” od 14. lipnja, da ga još više od broja vjernika zabrinjava pad sakramentalne prakse, koja “će uskoro propasti”.
Sa padom koji je popraćen vidnim popuštanjem “duhu vremena” na polju doktrine i morala ne čudi onda da 43,8 posto praktičnih katolika vjeruju u pravo na pobačaj, 41,6 posto vjeruje da je ispravno dopustiti homoseksualne brakove, 61,8 posto negira da je razvod grijeh, te 71,6 posto odobrava kontracepciju. Određeni otpor vidljiv je samo u pogledu surogat-majčinstva, a tome se protivi dvije trećine praktičnih vjernika.
Ali ako je ovo činjenična stvarnost, kakav bi mogao biti učinak ustrajnog poziva da se u Crkvu prime „svi, svi, svi“, na čemu je inzistirao papa Franjo tijekom svog putovanja u Lisabon. Prijatelji, rekao je Sveti Otac, “želim biti jasan s vama, koji ste alergični na neistine i prazne riječi: u Crkvi ima mjesta za sve – za sve! – nitko nije beskoristan, nitko nije suvišan, za sve ima mjesta. Za sve nas takve kakvi jesmo, za sve nas. Crkva je mjesto za sve”.
Problem je što neki uz ovaj poziv ne objašnjavaju što se od pozvanih očekuje. Da Isus poziva sve, no ove riječi koje dolaze uoči sinode koja – u svom “Instrumentum laboris” – stavlja “rastavljene i ponovno vjenčane, ljude u poligamnim brakovima ili LGBTQ+ katolike” na vrh popisa onih koji su pozvani da uđu, ostavljaju neka neodgovorena pitanja.
Stoga je zanimljivo promatrati intervju koji je “L’Osservatore Romano” objavio 27. srpnja s Pierom Codom, generalnim tajnikom međunarodne teološke komisije, članom teološke komisije Sinode i profesorom na Institutu Sveučilišta Sofija u Loppianu, te članom pokreta Fokolara.
Polazna pretpostavka je da je teologija koja se još uvijek poučava na fakultetima i bogoslovijama “zastarjela”. A to je zato što se »čovjek mijenja«, čak i u »odnosima među spolovima«, pa »riskiramo razgovarati s muškarcem i ženom koji više ne postoje«, dok umjesto toga »obnova teologije treba započeti upravo ponovnim pregledom antropološke misli.”
