Inicijativa Svjetskog ekonomskog foruma „Veliko resetiranje“ će komunizirati kapitalizam, tehnokratizirati društvo, nahraniti sekularizaciju i utrti put dekristijanizaciji svijeta, upozorio je talijanski profesor filozofije Renato Cristin.
Prijedlog, koji podržavaju svjetski čelnici, ima za cilj stvaranje održivije budućnosti i izgradnju solidarnosti nakon krize uzrokovane korona virusom. „Pogoršat će“ trenutni proces sekularizacije i dekristijanizacije, a Crkva ne bi trebala biti njegov dio, smatra prof. Cristin koji predaje filozofsku hermeneutiku na Sveučilištu u Trstu, u Italiji.
Cristin je gorljivi anti-komunist koji je pozvao da se i za komunizam provede suđenje poput onog u Nürnbergu za nacističke zločine, a u razgovoru s vatikanskim novinarom Edward Pentinom, komentirao je inicijativu o Velikom restartu.
Što mislite, zbog čega su se papa Franjo i Vatikan pridružili inicijativama poput Velikog restarta, Vijeću za inkluzivni kapitalizam, Misiji 4.7 i UN-ovim programima s ciljem održivog razvoja (itd.)?
Mislim da se, u načelu, papa Bergoglio drži svake inicijative koja je, čak i minimalno, neprijateljska prema kapitalističkom sustavu. Njegova vizija, koja se snažno temelji na teologiji oslobođenja ili na onoj političkoj teologiji koja je potekla iz Latinske Amerike i koja je protuzapadna (i posebno protu američka), protu kapitalistička, progresivna, pro-marksistička i u biti komunistička, vodi do njegovog prihvaćanja bilo kojeg socijalno-ekonomskog projekta koji ima neke od ovih karakteristika. Primjeri za to su privrženost projektu Velikog restarta ili Globalnom planu za migracije koji su izradili Ujedinjeni narodi, ali i bliski odnosi Vatikana i Kine, za koje se čini da su u velikoj harmoniji, do te mjere da najbliži suradnici Bergoglioa, npr. biskup Marcelo Sánchez Sorondo, drži da „Kinezi najbolje provode socijalnu doktrinu Crkve“, pa stoga Kina „preuzima moralno vodstvo koje su drugi napustili“. Slika Kine kao svjetskog moralnog vođe je previše groteskna da bi bila vjerodostojna, ali korisna je za Bergogliov argument protiv kapitalističkog socioekonomskog sustava i za njegovu paralelnu pohvalu siromaštva kao učinkovitog instrumenta približavanja Bogu. U tome smjeru ide i projekt pod naslovom Franjina ekonomija, koji podupire teoriju o „ekonomiji zajednice“ (koja je daleko od lijepe formule). Teorija se nalazi u otvorenoj suprotnosti sa zapadnim kapitalističkim sustavom i dovodi do vrlo opasnog osiromašenja i socijalističkih pustolovina.
Mislite li da je knjiga Veliki restart Klausa Schwaba i Thierryja Mallereta, na kojoj se temeljila agenda Svjetskog ekonomskog foruma, jednako ozbiljna kao što neki tvrde da jest. Da je to pokušaj spajanja kineskog komunizma s kapitalizmom, prepakirani (zamaskirani) marksizam ili nešto drugo po vašem mišljenju, možda ponuda idealiziranog humanizma?
Schwabova knjiga je tipičan primjer krize trenutnog svijeta, nedostatka ne samo izvjesnosti već i ideja, shvaćenih kao temeljnih, jasnih i čvrstih polazišta s kojih se može graditi budućnost. Veliko resetiranje je primjer ovog nedostatka i mentalne zbrke u kojoj ljudi pokušavaju pronaći odgovore. Mislim da je danas zapadni svijet zbog mnogih razloga, nemam ovdje prostora za objašnjavanje, postao ono što nazivam „oznakom kaosa“, te da su čak i pokušaji poput Velikog resetiranja rezultat dezorijentacije koja pogađa zapadni svijet danas. Naravno, projekt (ne govorim o „zavjeri“ jer ne postoji zavjera u pravom smislu, već samo borba za moć, koja je oduvijek prisutna u ljudskoj povijesti) Svjetskog ekonomskog foruma je pokušaj izgradnje „novog svjetskog poretka“. Ali ova će postavka, ako ikada bude ostvarena, doprinijeti daljnjem globalnom kaosu.
Danas su nam potrebne teorije koje su utemeljene, jasne i djelotvorne, te koje se odnose na vrijednosti zapadne tradicije i koje će doista uvesti red u svijet. Projekt Velikog restarta je mješavina različitih pristupa i položaja na kojima se ističe sklonost komuniziranja kapitalizma i tehnokratiziranja društva. To će za rezultat imati stvaranja ekonomskog, socijalnog i kulturnog hibrida u kojem će, vjerujem, na kraju prevladati najjači ideološki aspekt, a to je socijalizam. Bojim se da će Bidenova administracija biti plodno tlo za ovu zbunjenu i „ugodnu“ ekonomsko – socijalnu teoriju.
Neki tvrde da je ovo pozitivan dokument s nadom i razumnim idejama za poboljšanje svijeta, povećanjem međusobne solidarnosti nakon godina potrošačkih ekscesa i individualizma. Što kažete na njihovo stajalište?
„Naprednjaci“, su shvaćeni ne samo kao kulturni marksisti, već kao naivni ljudi koji vjeruju u dobrotu čovjeka i napredak čovječanstva, u svakoj naizgled filantropskoj teoriji vide nešto pozitivno i doprinose boljitku čovječanstva. Ali ako sadržaj teorije ne analizirate detaljno, gubite iz vida njezinu svrhu koja nije jasno definirana. Svrha Schwabove knjige je prevladati krizu sustava oduzimanjem elemenata kapitalizma i uvođenjem principa druge vrste, prije svega socijalističkih, a time i državničkih. Prekomjerni konzumerizam ne umanjuje se većom kontrolom države, niti ekonomskim „propadanjem“, kako tvrde mnogi ljevičarski ekonomisti i sociolozi, već rastom svijesti kod ljudi. O problemu savjesti, koji je duhovni i filozofski problem, nema ni traga u Schwabovoj knjizi, gdje se izraz savjest uglavnom koristi u pragmatičnom smislu i, u jednom slučaju, u referencu na Konfucijanizam.
Po mome mišljenju, da bismo prevladali krizu kapitalizma, ne bismo trebali tražiti druga ekonomska iskustva, jer tada na ovaj ili onaj način završimo sa socijalizmom. Umjesto toga, trebamo više kapitalizma – to jest, jačanje temelja, tradicionalnih i zdravih principa kapitalizma, što bi smanjilo divlje financijske špekulacije i vratilo kompas natrag klasičnim načinima ekonomije: proizvodnji, akumulaciji, reinvestiranju itd.
Knjiga Velikog resetiranja ne spominje Boga ni religiju. Mislite li da bi se Crkva trebala uskladiti s takvom svjetovnom inicijativom?
Gubitak religiozne dimenzije (a time i nestanak osjećaja za sveto) je rezultat sekularizacije koja ne samo da pogađa Crkvu i vjernike u strogom smislu, već isto tako proizvodi nihilistički sekularizam koji šteti čitavom zapadnom društvu, čak i u njegovim svjetovnim institucijama i civilnim strukturama. Stoga bi opća teorija društva (kao što Veliki restart želi biti) trebala štititi i poboljšati religioznu sferu i njezine institucionalne strukture, za razliku od toga teorija Velikog resetiranja se hrani sekularizacijom i utire put dekristijanizaciji društva. Takva teorija postaje lišena traženja temelja zapadne civilizacije, koji je upravo u tradicionalnoj religijskoj sferi.
Stoga, da odgovorim na vaše pitanje, vjerujem da Crkva ne bi trebala podržati ovu vrstu inicijative koja pogoršava dekristijanizaciju, jer je povijesne procese teško preokrenuti. Pogotovo ako na vratima Zapada postoji vjerska sila poput Islama koji je radikalno neprijateljski raspoložen prema našoj židovsko–kršćanskoj tradiciji i koji, iako rascjepkan i nema institucionalni vrh, ima za cilj ništa manje nego osvajanje našeg društva. Negativne teorije i sile poput Velikog restarta također utiru put negativnim snagama poput islamizma. Crkva bi umjesto toga trebala primijeniti socijalnu doktrinu Crkve, u izvornoj i autentičnoj formulaciji koju su dali papa Lav XIII. u svojoj enciklici Rerum Novarum i papa Ivan Pavao II. u svojim enciklikama Laborem Exercens i Centesimus Annus, umjesto da slijedi Treći svijet, protu zapadne ekonomske i teološko – političke vizije povezane s teologijom oslobođenja.
