U Italiji i ostatku Europe svi će “uskoro biti muslimani” zbog “gluposti” naše zemlje, poručio je ugledni talijanski nadbiskup.
Prema talijanskim statistikama, broj muslimana koji žive u Italiji je skočio sa 2.000, tijekom 1970. godine, na više od dva milijuna na kraju 2015. godine.
Monsinjor Carlo Liberati, nadbiskup u miru nadbiskupije Pompeja, rekao je kako će Islam uskoro postati glavna europska religija zbog ogromnog broja muslimanskih migranata i sve veće sekularizacije autohtonih Europljana.
Govoreći za talijanski katolički dnevnik La Fede Quotidiana, nadbiskup je izjavio:
“U narednih 10 godina ćemo svi biti muslimani zbog naše gluposti. Italija i Europa žive poganskim i ateističkim životom, donose zakone koji su protiv Boga i njeguju tradicije koje su čisto poganske.”
“Sve ove moralne i vjerske dekadencije favoriziraju Islam.“
“Imamo oslabljenu kršćansku vjeru“, dodao je, a “Crkva danas ne radi dobro i sjemeništa su prazna.”
“Župe su jedino što stoji. Trebamo istinski kršćanski život. Sve ostalo otvara put prema Islamu. Osim toga, oni imaju djecu, a mi ne. Mi smo u potpunom padu.“
Nadbiskup je dodao da problem nije samo muslimanska imigracija. Brojni istočni Europljani, koji su došli u proteklih nekoliko godina, također utječu na kvalitetu života autohtonih Talijana.
“Pomažemo bez oklijevanja onima koji dolaze izvana i zaboravljamo mnoge siromašne i stare Talijane koji jedu iz kanti za smeće“, rekao je nadbiskup. “Trebamo politiku koja se prvotno brine o Talijanima: našim mladima i nezaposlenima.”
“I ja sam prosvjednik. Da nisam svećenik, prosvjedovao bih na trgovima. Koja je svrha tolikih imigranata, koji umjesto da budu zahvalni na hrani koju im dajemo, tu hranu samo bacaju, provodeći sate na svojim mobitelima, pa čak i organiziraju nerede?“
Biskup je čak kritizirao Katoličku Crkvu zbog davanja novca migrantima.
“Davanje novca migrantima koji lutaju po gradu nije samo pogrešno, nego moralno štetno, jer potiče njihovo ponašanje, a oni se na to navikavaju, zaboravljajući na činjenicu kako smo ih već nahranili.”
“Mislim da to ponekad samo stvara mreže prosjaka. Sjećam se kako je moj otac otišao u Australiju gdje je kako doseljenik radio vrlo teške poslove da bih ja mogao ići u sjemenište. Dakle, on je na vlastitoj koži doživio neugodnost siromaštva, ali i plemenitu vrlinu zahvalnosti.“
