Naslovnica Crkva Tamo gdje se Humanae Vitae uistinu podučavalo i prihvatilo, duhovni plodovi su...

Tamo gdje se Humanae Vitae uistinu podučavalo i prihvatilo, duhovni plodovi su obilni

Povodom pedesete obljetnice enciklike Humanae Vitae prenosimo odlomak intervjua sa Stephanom Kampowskim, profesorom na Papinskom teološkom institutu Ivan Pavao II.

Mislim da postoji velika potreba da se poruka Humanae Vitae temeljito i pouzdano naučava. Istodobno, svakako se može i mora doći do dubljeg razumijevanja njezinih razloga, motiva i posljedica, kao što je, primjerice, Sveti Ivan Pavao II. učinio kroz svoje kateheze o ljudskoj ljubavi (“teologija tijela”) , koji su jedno veliko razmatranje i razvoj onoga što nam Humanae Vitae poručuje.
Argument da treba promijeniti središnje učenje enciklike, jer ga vjernici nisu prihvatili, nedopustiv je u raspravi , jer pretpostavlja da se učenje enciklike pokušalo predstaviti vjernicima, a oni su ga odbacili. Međutim, u većini slučajeva, poruka enciklike se nije uopće naučavala. Dakle, ono što je glavna pretpostavka argumentacije – “da malo katolika slijedi crkveno učenje” – je zapravo posljedica propusta da se to isto učenje predstavi vjernicima. Posljedica tog neuspjeha sada se koristi kao opravdanje nečijeg ustrajavanja u ovom neuspjehu, i taj postupak mi se čini apsurdnim.
Na nekoliko mjesta gdje se encikliku uistinu podučavalo i prihvatilo, duhovni plodovi su obilni (vidi, na primjer, Neokatekumenski put ili druge crkvene pokrete, ali i neke župe koje cvatu čak i u zapadnim zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država); a na mnogim mjestima gdje je njezino učenje zanemareno, duhovna šteta je sveprisutna (vidi, primjerice, prazne klupe u državama poput Njemačke, gdje su biskupi među prvima relativizirali encikliku).
U Humanae Vitae, Pavao VI. je istaknuo da smo mi ljudska bića slaba i ranjiva (HV 17), što je osobito važno u području seksualnosti. No, rješenje ne može biti u pretvaranju poroka u kreposti. Umjesto toga, ono što nam je potrebno je moralno ohrabrenje. Učenje Humanae Vitae o bračnoj čistoći i povezanoj nemoralnosti kontracepcije je teško i kontrakulturalano. Kako bi se mogli držati takvog učenje, vjernici trebaju čuti jasnu poruku i primiti ohrabrenje od svećenstva. Engleski filozof Elizabeta Anscombe vidi posebnu vezu između rasprostranjene nečistoće koju prakticiraju katolici nakon odbacivanja Humanae Vitae s jedne, te duhovnog nedostatke našeg vremena s druge strane (usp. Faith in a Hrad Ground, 206-213). Mislim da je u pravu.

Izvor