Kratko promatranje prva dva dana korizme otkriva militarističke, čak i nasilne slike u borbi protiv grijeha i razuzdanih tjelesnih strasti. Zborna molitva Pepelnice pruža sliku trupa koje se okupljaju za bitku:
Dopusti nam, Gospodine, da vježbe u kršćanskom vojevanju započnemo svetim postom te se uzdržljivošću oboružamo za borbu protiv duha zloće. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.
„Borba“, „vojevanje“ i „oboružanje (oružje)“ očito imaju vojne konotacije, ali isto tako i izraz „vojna kršćanska služba“ ako pogledamo latinski tekst: praesidia militiae Christianae. Služba ili akcija (praesidia) se očito odnosi na kršćansku bitku ili borbenost. To se odnosi na militantnu Crkvu – ovdje na zemlji – koja vodi rat protiv grijeha i kraljevstva tame.
Tako nam je zborna molitva na Pepelnicu najavila i pozvala nas u bitku koju Crkva s posebnim intenzitetom vodi tijekom korizme.
Evanđelje za četvrtak, dan nakon Pepelnice, isto tako ima borbenu temu. Isus kaže:
Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?
Tema borbe je posebno očita ako se pogleda grčki tekst. Grčka riječ ἀπόλλυμι (apollumi) je prevedena na hrvatski kao „izgubiti“ i ona ne zahvaća snagu grčke riječi. Apollumi dolazi iz korijena apó, što s dodatkom ollymi označava „uništenje (uništiti)“. Stoga apollumi znači potpuno uništiti, potpuno odsjeći. Podrazumijeva trajno ili apsolutno uništenje.
Dakle, kada Isus kaže da moramo „izgubiti“ svoj život, u grčkom originalu je misao daleko snažniji nego što je to u hrvatskom prijevodu. Gubitak života uključuje svojevrsno nasilno rušenje naših svjetovnih predodžbi i dubokih pokreta grijeha. Odnosno, moramo vidjeti potpuno uništenje svih svjetovnih, tjelesnih i đavolskih stvari. Ovo je rat i on će uključivati više od mrmljajuće, polovične molitve s naše strane. Sveto pismo kaže sljedeće: „Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.“ (Heb 12,4).
Stoga, evo militarističke slike kojom započinje korizma.
Ideja takve bitke mogla bi nas nadvladati kada bismo mislili da se sve to mora obaviti u jednom danu. Isus kaže da bismo trebali svakodnevno uzimati svoj križ. Naš svakodnevni križ je presudan za naš uspjeh. To nije naš tjedni, niti mjesečni, niti naš godišnji križ. Svaki dan mi bismo trebali nešto uraditi u vezi našega križa. Ako odložimo ili odgodimo dnevni križ, problemi se gomilaju. Mjesečni križ može se činiti teškim, a godišnji križ nemogućim. Svakodnevna disciplina je presudna u tome. Svakodnevna disciplina nakon nekog vremena postaje vrlina; postaje dobra navika koju čovjek prilično lako ostvari. Svakodnevno uzimati naše križeve znači trpjeti kratkotrajnu bol radi dugoročnog dobitka.
Bitka je otpočela! Borite se svakodnevno. Borite se s Gospodinom. Shvatite da je to bitka, ali u Isusu (i samo u Isusu) pobjeda može biti ostvarena. Ostanite na pobjedničkoj strani i borite se svaki dan do kraja.
