Nedjelja, blagdan Svete obitelji pa smo se žena i ja uputili na misno slavlje u lokalnu nam župnu crkvu kada tamo- šok i pomalo nevjerica. Kako je naselje relativno novo nisam niti očekivao puno što se tiče arhitekture same crkve ali kada smo ušli prvo što me je žena upitala jest „jesi li ti siguran da je ovo katolička?“ „Da draga je“, odgovorio sam, „i mogla bi biti budućnost i u Hrvatskoj ako se ne pazimo“.
Modernih crkvi i moderne liturgije zasigurno ima i kod nas, ali ovo je bilo nešto o čemu sam samo čitao na tradicionalnim američkim blogovima koji stalno upozoravaju na ‘liturgijsko zlostavljanje’ koje je česta pojava u tamošnjim župama.
Evo samo nekih anomalija koja su mi ostala u sjećanju:
Za početak- radi općeg dojma: crkva je poput neke kongresne dvorane. Na ulazu nas je dočekao info pult s dvije dame koje dočekuju goste. Malo dalje od toga, iza jednog paravana je skrivena čajna kuhinja. Lijevo od ulaza je crkveni prostor s oltarom u središtu a oko njega su plastične stolice, klecala ovdje, naravno, nema. Lako mogu zamisliti kako se te stolice slažu kako bi se napravila koncertna dvorana. Osim križa i malih jaslica na ulazu ničim se ne može naslutiti da se radi o crkvi. Tabernakul smo jedva našli- nalazi se u jednom zasebnom prostoru (nalik na one kabine za presvlačenje po našim plažama) blizu oltara ali iza mjesta za sjedenje (znači kad sjediš okreneš mu leđa). Unutar tog prostora nalazi se par stolica i mjesto na kojem se može zapaliti svijeća. Odmah do tog prostora još jedan takav prostor ali s Gospinim kipom a s druge strane još jedna čajna kuhinja (sve unutar crkve!?).
Ljudi moraju proći pokraj Presvetog da bi mogli sjesti i to manje-više svi rade bez naklona ili bilo kakvog drugog pijeteta prema Kristovoj prisutnosti. S obje strane iznad oltara su dva velika projekcijska platna na kojima se prikazuje red mise i pjesme.
E kada smo prošli prvi šok i uvjerili se da smo ipak u katoličkoj crkvi možemo se opustiti i ostati na misnom slavlju.
Počinje pjesma i dolazi svećenik- bez misnice, samo s malo svečanijom štolom i pričvršćenim manjim mikrofonom. Kako je oltar u središtu započinju ‘muke po oltaru’ jer se svećenik non- stop šeće da ne bi kome slučajno okrenuo leđa. Sve teče regularno do čitanja- a onda: izostavljen psalam a zatim i drugo čitanje! Propovijed je bila doista ‘nadahnjujuća’: svećenik je pričao nešto o broju misa na Badnjak, organizaciji parkirališta, logistici i potrebama crkve pa je sve pozvao na suradnju, a na kraju se osvrnuo na Svetu obitelj- jer eto svi smo jedna velika obitelj u Kristu i svi u župi si moraju pomagati. Ako vam slučajno ovaj sažetak zvuči nesuvislo, žao mi je- takva je bila propovijed. Odmah nakon toga je najavljeno skupljanje pomoći tj. milodar. Ovaj put je izostavljeno Vjerovanje i molitva vjernika. Već prije toga me žena pitala radi li se o nekoj sekti, kako sam prije župu provjerio i na internetu opet sam svoju dragu mogao umiriti i reći da je sve uredu (e to je bilo prije liturgije riječi).
Molitva Očenaša je opet bila priča za sebe. Svećenik je pozvao djecu da mu se pridruže oko oltara a zatim je jedan dječak preko mikrofona predvodio molitvu. Sada je već bilo očito što se sprema za pričest. Kod pretvorbe nije nitko klečao (osim nas dvoje) a nakon toga je uslijedio isti scenarij koji nas je šokirao dva dana prije- opet grupa laika koja sudjeluje u pričešćivanju i dijeljenju pričesti (pod obje prilike). Žena je već bila u debelom šoku i nikome nije bilo jasno čemu suze- ili su možda mislili da je upravo doživjela mistično iskustvo. Teško je reći je li ovo bilo zlostavljanje liturgije ili zlostavljanje liturgijom.
Na kraju mise svećenik se ispričao što ovaj put neće biti kave zbog velike vrućine (Taj dan su najavili nesnosne vrućine ali bilo izdržljivih 31 stupanj) i podijelio nam blagoslov.
Nekako je ispalo da je na izlazu naletio na moju dragu koja je još bila potresena i pitao je li sve ok. Ona ga je pogledala i rekla: Nije, tužna sam i šokirana zbog mise. Pokušala mu je objasniti (malo iz daljega) da dolazi iz Europe i da nije navikla na ovakvu liturgiju. Da joj se čini da Krist nije u središtu, na što je on odgovorio da to nije istina jer, eto oltar je u sredini i svi su kao jedna velika obitelj u Kristu, bla bla… Eto i on je nekad bio u Europi, točnije u Francuskoj, pa se i on iznenadio kad je tamo vidio misu ali sve je to normalno. Kad ga je pitala zašto su izostavljena misna čitanja rekao je nešto u stilu- ipak je danas bilo 40 stupnjeva i pobjegao. Pametnom dosta.
E sad moje pitanje: trebamo li na ovo reagirati i kako?
Znam da svaki laik može pisati biskupu ako primijeti liturgijske ili vjerske anomalije kod svog župnika, dapače dužan je to napraviti. Svećenik je očito još jedna žrtva modernog vala 70-ih ali za sobom vuče i ostale. Ovdašnji župljani ne znaju za bolje pa ne mogu ni reagirati. Još kad pomislim da je ovo u sklopu škole, što znači da mladi vjernici koji se ovdje odgajaju ni ne poznaju pravu liturgiju, a u katedralu valjda idu kao u posjet muzeju, pitam se što nam donosi budućnost?
