Izgubljen među vijestima o tek završenoj Sinodi bio je izbor sinodskih otaca za novo “Sinodsko vijeće” koje će pomagati Tajništvu sinode do sljedeće redovne sinode (koja još nije najavljena, ali bi trebala biti održana u naredne tri do četiri godine). Kako Sveti Otac često spominje pojam Sinodske Crkve kao primjer puta kojim bi Crkvu trebalo voditi, ovaj izbor članova vijeća svakako postaje puno važniji nego što je to možda bio prijašnjih godina.
Imena dvanaest izabranih članova Sinodskog vijeća još nisu službeno objavljena jer se čeka imenovanje još tri člana od strane pape Franje, ali rimski je novinar Sandro Magister, koji svako malo izlazi s insajderskim vijestima, već objavio imena dvanaestorice izabranih, tri po kontinentu, s onima iz Azije i Oceanije u jednoj grupi:
AFRIKA
– Kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje, Gvineja;
– Kardinal Wilfrid Fox Napier, nadbiskup Durbana, Južnoafrička Republika;
– Mathieu Madega Lebouakehan, biskup Mouila, Gabon.
AMERIKA
– Charles J. Chaput, nadbiskup Philadelphije, SAD;
– Kardinal Marc Ouellet, prefekt Kongregacije za biskupe, Kanada;
– Kardinal Óscar Rodríguez Maradiaga, nadbiskup Tegucigalpe, Honduras.
AZIJA I OCEANIJA
– Kardinal George Pell, prefekt Tajništva za gospodarstvo, Australija;
– Kardinal Luis Antonio G. Tagle, nadbiskup Manile, Filipini,
– Kardinal Oswald Gracias, nadbiskup Bombaya, Indija.
EUROPA
– Kardinal Christoph Schönborn, nadbiskup Beča, Austrija;
– Kardinal Vincent G. Nichols, nadbiskup Westminstera, Velika Britanija;
– Bruno Forte, nadbiskup Chieti-Vasta, Italija.
Na kraju svake redovne sinode ovi se izbori uvijek tumače kao izvrstan pokazatelj tendencija hijerarhije u svijetu.
Ako ona doista i jest pokazatelj “tendencije” hijerarhije onda se čini da je ona ravnomjerno podijeljena. Afrika je izabrala solidnu listu od tri konzervativca, Europljani su birali tri “progresivista” ili u najmanju ruku umjerena predstavnika, a preostalih šest iz Amerike i Azije i Oceanije podijeljeno je između te dvije tendencije. Chaput, Ouellet i Pell čvrsti su konzervativci, dok su Tagle, Gracias i Maradiaga manje ili više usklađeni s liberalnim grupacijama. Međutim, važno je napomenuti da je najviše glasova među 12 članova Vijeća upravo dobio Chaput, koji nije kardinal.
Magister primjećuje da su kardinali Scola i Caffarra zapravo dobili više glasova nego Forte, ali Forte je ipak uspio biti izabran zbog tehničke naravi u postupku (“disperzija glasova među ostalim Talijanima“).
S ovakvom podjelom, tri člana koja će Sveti Otac imenovati odigrat će ključnu ulogu u određivanju smjera sljedeće sinode.
(NB: Pri primjeni pojmova “konzervativni” i “liberalni” na sinodske oce mislimo uglavnom na njihove stavove o moralu u odnosu na teme koje su otkrivene tijekom Sinode.)
