Blogosfera ovih dana bruji zbog članka objavljenog u britanskim novinama The Guardian koji nosi naslov Pope Francis sends letter praising gay children’s book. Što se krije iza ove priče?
Radi se o knjizi namijenjenoj djeci koja prikazuje pustolovine jednog animiranog jajeta koje na svom putu susreće različite obitelji i opisuje njihove odnose. Među njima se, naravno, nalaze i homoseksualni pingvini i par zečica- lezbijki. Međutim, novi gradonačelnik Venecije Luigija Brugnara je zabranio otkup te knjige za gradske knjižnice i povukao ih iz škola, što je bio povod autorici Francesci Pardi da pošalje nekoliko primjeraka knjige u Vatikan i zatraži podršku crkvene hijerarhije u Rimu. Usput rečeno, Pardi je poznata aktivistica za prava homoseksualca, te se i sama ‘udala’ u Španjolskoj za svoju partnericu, a u Nizozemskoj regulirala status za svoje četvero djece (kako je došla do njih ne spominje se u članku).
Eh sad. Je li papa poslao pismo podrške ovoj ženi? Naravno da nije.
Vjerojatno nije čuo ni za nju ni za knjigu. Ali zato postoje ljudi u Državnom tajništvu Svete Stolice koji su zaduženi za ovakve poslove. U ovom slučaju je ‘to’ bio visoko rangirani Amerikanac msgr. Peter Wells koji je završio pismeni odgovor ovako:
“Njegova svetost je zahvalna za promišljenu gestu i za osjećaje koje su evocirani, nadajući se još plodnijem djelovanje vašeg služenja mladim naraštajima i širenju istinskih ljudskih i kršćanskih vrijednosti.”
Što bi drugo mogla napraviti jedna gay aktivistica, uz to autorica zabranjene knjige, osim otrčati s ovim pismom do najbliže redakcije jednih ljevičarskih, ali ipak ozbiljnih novina na svjetskom glasu, što The Guardian zaista jest – i eto ti na – skandal! I opet su iz Tiskovnog Ureda Svete Stolice morali objasniti svjetskoj javnosti što se zapravo dogodilo. Jer papa nema blage veze s ovim itd.
Na kraju je Ciro Benedettini, zamjenik ravnatelja Tiskovnog Ureda Svete Stolice čak opravdao Wellsa konstatirajući kako je pismo bilo „jednostavnog i pastoralnog stila“ te privatnog karaktera, a ne namijenjeno široj javnosti. „Ni na koji način pismo Državnoga tajništva ne podržava ponašanje i učenja neusklađena s Evanđeljem“ – pojašnjava p. Benedettini – štoviše, poziva na „uvijek sve korisnije djelatnosti u korist mladih naraštaja i širenje istinski ljudskih i kršćanskih vrjednota“.
„Papin blagoslov na završetku pisma namijenjen je za osobu, a ne za eventualna učenja o rodnoj teoriji koja nisu u skladu s naukom Crkve, koji ni najmanje nije izmijenjen, kako je više puta i nedavno istaknuo Sveti Otac.“ Stoga – zaključuje p. Benedettini – „potpuno je neispravno manipuliranje sadržajem pisma“.
Ali naslov iz The Guardiana se proširio svijetom, dok se službeni demanti iz Vatikana mogao pročitati tek u nekim katoličkim medijima. Jesu li crkveni dužnosnici u Velikoj Britaniji prosvjedovali, tražeći barem izmjenu naslova? Nisu. Je li ovo bilo nepromišljena gesta monsignora u Svetoj Stolici ili orkestrirana akcija nekog gay lobija? Odgovor na ovo pitanje nećemo saznati, ali i sam papa je svojedobno priznao da vjerojatno postoji gay lobi u Crkvi.
Dakle, pitanje je što Crkva misli poduzeti kako bi ih identificirala i u najmanju ruku maknula s moćnih položaja. Ako se ništa ne poduzme, onda će mediji samo nastaviti plasirati ovakve laži, a ne bismo se onda trebali ni čuditi kada u anketama provedenim u zapadnim zemljama čak i većina vjernika podržava prava homoseksualaca na brak. To se vidjelo nedavno u Irskoj, a u Americi je postotak katolika koji favoriziraju gay brak veći nego prosjek u državi.
Možemo biti sigurni da će ovakvih priča biti još više u budućnosti, pogotovo uoči Biskupske sinode o obitelji. Pritisak na Crkvu da mijenja svoju doktrinu postaje sve veći. Kako će ona reagirati, vrijeme će tek pokazati.
A da ne ispadne kako nismo bili upozoreni:
„njihovi planovi uništenja ne dolaze izvan Crkve, nego unutar nje; stoga se opasnost krije gotovo u samom njezinu krvotoku i u njezinoj utrobi, s toliko sigurnijom propašću, koliko je oni više poznaju iznutra. Da bi stvar bila još gora, oni ne dižu sjekiru na grane ili izdanke, nego na sam korijen, to jest na vjeru i njezine najdublje korijene. Zasjekavši zatim u taj korijen besmrtnosti nastavljaju širiti otrov cijelim stablom tako da ne štede nijedan dio katoličke istine, nijedan od dijelova koji pokušavaju zatrovati. I tomu, vršeći svoja bezbrojna štetna djela, nitko ih ne može natkriliti u domišljatosti i lukavstvu, jer nastupaju istodobno i kao racionalisti i kao katolici i to s tako dovitljivim pretvaranjem da lako zavedu svakog neopreznog pojedinca; a budući da su smioni više no bilo tko drugi, ne zaziru ni od čega i neustrašivo i slobodno šire svoj lažni nauk i izdaju ga tobože za pravi. Treba k tomu dodati, a to itekako unosi pometnju u srca, da oni vode jedan vrlo aktivan život, snažno i revno se posvećuju svakoj vrsti studija, te su, najčešće, na glasu zbog svoga strogog asketskog vladanja. Na kraju, a ovo gasi svaku nadu u ozdravljenje, po samim svojim učenjima odgojeni su prezirati svaki autoritet i svaku vlast, te si, uljuljkani u lažno samopouzdanje, umišljaju da je ljubav prema istini ono što je zapravo oholost i tvrdoglavost“.
Pascendi Dominici gregis (3)
Enciklika Pape Pija X. od 8. rujna 1907.
