Tko su današnji farizeji?
U katoličkom svijetu se ova usporedba neminovno koristi protiv onih koji brane tradicionalno crkveno učenje ili praksu. Je li ovo uspoređivanje branitelja pravovjerja i tradicije s farizejima fer? Ili bi se ta optužba mogla preusmjeriti u suprotnom pravcu? Možda su oni koji su izbacili tradicionalno katoličko učenje i praksu, te prihvatili “tradiciju” zadnje generacije, zapravo današnji ‘novi’ farizeji.
Kako bi mogli razjasniti ovo pitanje, trebali bismo vidjeti zašto je Isus osuđivao farizeje tako često tijekom svoje javne službe. Samo zbog toga što su slijedili pravila i predaju? Ne. U biti, naš Gospodin je osudio farizeje jer su oni stvorili zapreke Božjoj milosti nametanjem umjetne predaje. To je posebno važno jer su farizeji posjedovali vjerski autoritet nad drugima i time su bili u posebnoj poziciji da spriječe približavanje Bogu i Njegovoj milosti. Isus to jasno objašnjava u Mateju 15, 1-9:
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju rukû prije jela!«
On im odgovori: »A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.’ Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:
Narod me ovaj usnama časti,
a srce mu je daleko od mene.
Uzalud me štuju
naučavajući nauke – uredbe ljudske.«
Problem nije u zakonima ili predaji. Uostalom, i sam Isus je rekao: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.” (Mt 5,17). Osim toga, on je rekao svojim učenicima: “Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.“(Mt 5,19). I sveti Pavao pisao je Solunjanima: “Stoga, braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju bilo pismom.” (2 Sol 2,15).
Iako je uobičajeno u današnjem svijetu osuditi svakoga tko podržava tradiciju ili crkveni zakon kao “farizeja”, to očito nije bio smisao Kristovog upozorenja. Umjesto toga, on je osudio samo one koji podržavaju tradiciju koja udaljava ljude od odnosa s Bogom, odnosno, one koji “bi dokinuli Božju riječ“.
Pa tko danas zagovara umjetnu tradiciju koja uskraćuje ljudima pristup Božjoj milosti? Tko kao doktrinu naučava zapovijedi prilagođene modernom čovjeku? Zamislite sljedeće situacije, i razmislite jesu li su vam poznate:
• Župa nudi sakrament ispovijedi samo pola sata svake subote, u nezgodno vrijeme, a ne daje nikakve najave za promicanje sakramenta Pomirenja. Obrana je da “nitko više ne dolazi”, a svećenici su prezauzeti.
• Zahtjevi da se za vrijeme mise pjeva više tradicionalnih napjeva i skladbi su odbijeni uz odgovor kako su “pjesme koje sada pjevamo one koje su se našim župljanima uvijek više sviđale.”
• Zagovara se pričest za razvedene i ponovno vjenčane, uz argument kako bi uskraćivanje bilo kršenje velike crkvene tradicije “dobrodošlice” i milosrđa.
• Kada se pokrene neka nova inicijativa u župi koja bi u program (npr. zaručnički tečaj) uključila značajniji naglasak na crkvenom učenju, već postojeći volonteri joj se odupiru tvrdeći kako se po postojećem programu “oduvijek radilo na takav i takav način” i promjene nisu potrebne.
• Župljani predlože aktivniju kampanju da bi privukli ljude u crkvu, ali su odbijeni s obrazloženjem kako “katolici to ne rade.” Osim toga dobijete odgovor da “prozelitizam” nije u skladu s ekumenizmom.
U svakome od ovih slučajeva, ljudi su usmjereni dalje od istine koja se nalazi u Kristu i Njegovoj Crkvi, od ozdravljenja i pomirenja, daleko od trajnog odnosa s Kristom – a razlozi koji se najviše spominju su pa “tako smo i do sad radili“. Drugim riječima, to su sada naše “tradicije”. Novi farizeji danas umanjuju katolički nauk, umanjuju važnost sakramenata, ismijavaju tradicionalne katoličke pobožnosti, ignoriraju moralno učenje Crkve, te umanjuju posebnosti Katoličke crkve u današnjoj kulturi. Umjetne tradicije koju su pokrenute u posljednjih 40 godina udomaćile su se u životu većine prosječnih katoličkih župa, iako nema dokaza da bilo koji od tih programa ili praksa zapravo privlači ljude Kristovoj Crkvi. Dokazi, u stvari, neodoljivo pokazuju da su ljude još više udaljeni od Krista i njegove Crkve. Drugim riječima- “Zbog njihove predaje, dokinuše riječ Božju!“
Nažalost, prečesto su upravo ti novi farizeji oni koji danas drže položaje vlasti u mnogim katoličkim župama. No, u skladu s primjerom našeg Gospodina, trebao se s tim suočiti i oduprijeti njihovim naporima. Moramo nastaviti zvati grijeh “grijeh” i pozivati ljude da ga izbjegnu pod svaku cijenu – skupa s grijesima koji se danas smatraju kulturološki prihvatljivim – znajući kako ti postupci mogu dovesti do uništenja ljudske osobe i njihove duše.
U sklopu s obnovljenim naglaskom na grijehu, nužno je obnoviti značaj sakramenta ispovijedi, kako bi se onima u potrebi omogućilo oproštenje i pomirenje s Bogom. Također, treba uvesti veću pobožnost u liturgiju, radi dostojanstvenog i većeg čašćenja Boga. Nadalje, u vremenu neobuzdanog seksualnog nemorala, potrebno je jasno objašnjavati katolički nauk o seksualnosti i braku, te pozivati bračne parove da žive puninu crkvenog nauka. I moramo pozvati svaku osobu na obraćenje u Katoličkoj Crkvi, tako da svatko može dobiti svoje obilje milosti.
Dužnost nam je pozivati – pa i moliti- da se ljudi vrate Kristu u sakramentima Crkve kako bi primili Božju milost, a odbacili uvjerenja i prakse koje će ih udaljiti od Njegove milosti. Na kraju, samo je jedan cilj iza svih tih akcija: privući ljude u dublji odnos s Riječju Božjom, Isusom Kristom. Uz ovo poslanje, možemo zadržati tradicije koje produbljuju taj odnos, i odustati od onih koje udaljuje vjernike od njegovog spasenja.
Novi farizeji drže do propalih, umjetno stvorenih predaja prošlog naraštaja; napustimo te jalove predaje i umjesto toga držimo se onih pravih katoličkih tradicija koje su izdržale ispit vremena.
