Prenosimo drugi dio intervjua kojeg je biskup Athanasius Schneider dao za poljski portal PCh24.pl:
Postoje ljudi unutar Crkve koji su očekivali promjene u crkvenom nauku vezano uz moralna pitanja i vjerojatno su razočarani sadržajem završnog Relatia. Zar ne postoji, međutim, opasnost da se raspravljanjem o pitanjima koja su temeljna za nauk Crkve može samo otvoriti vrata ozbiljnim zloupotrebama i novim, sličnim pokušajima izmjene crkvenog učenja u budućnosti?
U stvari, Božanska zapovijed, u našem slučaju šesta zapovijed – apsolutna nedjeljivost sakramentalnog braka, je božanski uspostavljeno pravilo, znači oni u stanju teškog grijeha ne mogu primiti svetu pričesti. To uči sveti Pavao u svom pismu, nadahnut Duhom Svetim u 1 poslanici Korinćanima 11, 27-30, to se ne može staviti na glasovanje, baš kao što se ni Kristovo božanstvo nikada ne bi stavilo na glasovanje.
Osoba koja je još uvijek u neraskidivom sakramentalnom braku i koja unatoč tome živi u stabilnom bračnom suživotu s drugom osobom, po Božanskom zakonu ne može primiti pričest. Dozvoliti takvo što značilo bi dati javnu izjavu da Crkva daje legitimitet razrješivosti kršćanskog braka, a u isto vrijeme ukida šestu Božju zapovijed: “Ne sagriješi bludno“. Ni jedna ljudska institucija, ni papa ni ekumenski sabor nemaju ovlast i nadležnost obezvrijediti ni u najmanjoj stvari ili na neizravan način jednu od deset Božjih zapovijedi, odnosno Isusove riječi: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Mt 19, 6). Bez obzira na ove istine koje su naučavane stalno i nepromjenjivo kroz sve uzraste od strane učiteljstva Crkve do naših dana, kao na primjer u “Familiaris consortio” Sv. Ivana Pavla II., u Katekizmu Katoličke Crkve i kod pape Benedikt XVI.-a, pitanje dopuštenosti pričesti za tzv. “razvedene i ponovno vjenčane” je stavljeno na glasovanje na sinodi. Ta činjenica je sama po sebi mučna i predstavlja stav klerikalne arogancije prema Božanskoj istini i Božjoj Riječi.
Pokušaj stavljanja Božanske istine i božanske Riječi na glasovanje je nedopustivo za one koji, kao predstavnici Magisterija, moraju gorljivo prenositi Božanska pravila (usp Mt 24, 45). Priznavajući pravo na pričest “razvedenima i ponovno vjenčanima” ti biskupi uspostavljaju novu tradiciju s vlastitom voljom i time krše zapovijed Božju, kao što je Krist jednom zaprijetio farizejima i pismoznancima (usp. Mt 15, 3). Da stvar bude još gora, takvi biskupi pokušavaju opravdati svoju nevjeru u Kristove riječi pomoću argumenata kao što su “pastoralna potreba”, “milost”, “otvorenost Duhu Svetom”. Osim toga oni nemaju straha i bez skrupula iskrivljuju, na gnostički način, pravo značenje tih riječi te označavaju u isto vrijeme one koji im se protive i brane nepromjenljivost Božanske zapovijedi i istinsku tradiciju kao rigidne, skrupulozne i tradicionalističke.
Tijekom velike Arijanske krize u IV. stoljeću branitelji božanstva Sina Božjega su također označeni kao “nepopustljivi” i “tradicionalisti”. Sveti Atanazije je čak izopćen od strane pape Liberija i papa je to opravdao argumentom da Atanazije nije bio u zajedništvu s Istočnim biskupima koji su uglavnom bili heretici ili polu-heretici. Sveti Bazilije Veliki je rekao u toj situaciji sljedeće: “Samo se jedan grijeh danas oštro kažnjava: pažljivo poštivanje tradicije naših Otaca. Zbog toga su oni dobri izbačeni sa svojih mjesta i odvedeni u pustinju “(Ep. 243).
Zapravo, biskupi koji podržavaju pričest za “razvedene i ponovno vjenčane” su novi farizeji i pismoznanci jer zanemaruju Božju zapovijed, jer pridonose činjenici da “razvedeni i ponovno vjenčani” i dalje dušom i tijelom “čine preljub”(Mt 15, 19), jer oni žele vanjsku “čistoću” i rješenje po kojem će izgledati “čisti” u očima onih koji imaju moć (društveni mediji, javno mnijenje). Međutim, kada se na kraju pojave na sudu Kristovu, oni će sigurno čuti, na svoju žalost, ove Isusove riječi: “Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš? … i družiš se s preljubnicima.” (Ps 50,16-18)
Konačni relatio Sinode, nažalost, također sadrži odlomak s glasovanja o pitanju pričesti za “razvedene i ponovno vjenčane”. Iako nije postigao potrebne dvije trećine glasova, ipak ostaje zabrinjavajuća i zapanjujuća činjenica da je apsolutna većina prisutnih biskupa uopće glasovala za mogućnost pričesti za “razvedene i ponovno vjenčane”, što je tužna refleksija duhovne kvalitete katoličkog biskupstva naših dana. Još je žalosnije što ova stavka, koja nije dobila potrebnu suglasnost kvalitativne većine, ipak ostaje u konačnom tekstu Relatio te će biti poslana svim biskupijama na daljnju raspravu. To će zasigurno samo povećati doktrinarnu zbunjenost među svećenicima i vjernicima, jer je ostalo u zraku kako se Božje zapovijedi, Božanske Kristove riječi i one apostola Pavla mogu staviti na raspolaganje nekoj grupi ljudi koja će donijeti odluke o njima.
Jedan kardinal, koji je otvoreno i snažno podupirao pitanje pričesti za “rastavljene i ponovno vjenčane”, pa čak i one sramotne izjave o homoseksualnim parovima u pripremnom Relatiu, bio je nezadovoljan konačnim Relatio, i drsko je izjavio: “Čaša je napola puna“, analogno kazujući kako se mora raditi da bi do iduće godine na Sinodi ona bila puna.
Moramo čvrsto vjerovati da će Bog raspršiti planove nepoštenja, nevjere i izdaje. Krist nepogrešivo drži kormilo broda Njegove Crkve usred ove velike oluje. Vjerujemo i pouzdajemo se u samog vladara Crkve, našeg Gospodina Isusa Krista, koji jest Istina.
