Onaj tko se želi uspeti na najviše vrhunce mora ići koračajući, a ne skačući. (Sv. Grgur Veliki)
Djetetu kad se rodi kida se pupčana vrpca od majke… Ipak, ima onih koji ih nastavljaju vezati i nakon rođenja, i to pojačavaju s godinama… Tako nastaju mnoge bolesne veze i zavežljaji i navezanosti…, i robovanja.
Ima ih koji nikako shvatiti da je sve od Boga i da ne valja neuredno prisvajati, i posesivno nadzirati… Mi moramo upoznati slobodu djece Božje, inače ćemo biti robovi raznih neurednih spona, grešnih veza…
Bog zato želi od nas da mu izručimo sav svoj posjed da ne bismo upali u zamku spona i zavežljaja. Te spone znaju biti tako jake da sin tek što se oženio vraća se svojoj majci, a kćer koja tek što se udala, već nakon prvog nesporazuma, vraća se svojim zabrinutim roditeljima…
Muž i žena dođu pa mi se žale kako im je mali previše nervozan, kako viče bez razloga… Nedavno su mu kupili novi kompjutor ali to je pomoglo samo kojih tjedan dana. A koliko vam mali ima godina? – upitam. Trideset osam – odgovore s tugom u glasu zbog maloga, kao da je to normalno.
Evo to su zavežljaji, vrpce i uzlovi od kojih nas Gospodin želi izbaviti. On nam želi dati svoj blagoslov, želi da je njegova milost na nama, njegova naklonost. Osjećate li vi danas da je Božja naklonost na vama? Ili se pak osjećate drugačije… Mi moramo znati da postoji razlog i za jedno i za drugo…
Ali za naklonost Božju, za milost Božju potrebno je izručenje svoga života Bogu… Ako pogledamo sportska natjecanja, glavne nagrade kad dolaze? Na kraju, nakon finala…, zar ne. Naši rukometaši mnoge su pobijedili, ali nisu Španjolce. Nisu osvojili protiv Španjolaca najviše zbog toga što su ovi željeli pobjedu više od njih…
Glavni razlog zašto je netko osvojio u finalu pokaže se dobrim dijelom zbog toga što su željeli pobjedu više od onih drugih, odnosno više su dali u to ono što im je najdraže, a to je srce…
Zašto smo u onim teškim vremenima dobili državu? Jer smo bili spremni na žrtvu, na davanje najboljega od sebe i jer smo Gospodinu izručili svoje srce i svoje molitve, i to je bilo jače od protivnika.
Današnji blagdan govori nam upravo o davanju Bogu onoga što nam je najdraže u životu. Marija i Josip prikazuju dijete Isusa u Hramu, i pritom prinose žrtvu koju je zahtijevao Mojsijev zakon, a to je čin koji su vršili svi pobožni Židovi (davanje prvina Bogu)…
Prikazanje djeteta Bogu znači priznanje roditelja da ono pripada Bogu, i roditelj se tako oslobađa od napasti neurednog prisvajanja, vezanja… Bog traži od tebe da i ti danas učiniš isto!
Gospodin nas često upravo ovdje iskušava da vidi koliko smo zaista njegovi… Ima onih koji zaborave da su sve što imaju od Boga primili, pa kad Bogu treba nešto dati postaju škrti, stisnuti, sebični, zgrčeni… A Bog od nas očekuje ono najbolje, jer i on nama daje ono najbolje.
Ako nismo spremni Bogu dati ono najbolje, onda će nam se dogoditi da ćemo ostati baš bez onoga najboljega, što smo tako grčevito i u strahu željeli zadržati za sebe… A Bog voli vesela darivatelja… Isus od svojih učenika traži sve – Ako hoćeš ići za mnom prodaj sve što imaš …
Ima onih koji kažu da su vjernici, a sav svoj posjed, svoju obitelj, … sve žele kontrolirati, ne dopuštajući Bogu da on preuzme kontrolu… A zanimljivo je, kad želiš sve zadržati, na kraju ostaneš bez svega, a kad predaš Bogu ono najbolje, ono najdraže, na kraju dobivaš sve najbolje…
Židovi su svoje prvorođence, i svaku prvinu životinja i svog blaga trebali prikazati, predati Gospodinu kao žrtvu. I u tom prinosu ništa nije smjelo biti s nekom manom, manjkavošću, nego: Bogu ono najbolje…
Zašto? Zar Bogu nešto treba? Naravno da Bogu ništa ne treba, nego da bi nas kroz to oslobodio od onih prokletstava koja su bila pogodila Egipat (jer je faraon želio sve kontrolirati bez Boga), a najteže je bilo smrt prvorođenaca, uključujući i ono od stoke…
Na neki način sve što mi pokušavamo posjedovati bez Boga je pod prokletstvom, iako ne znam kakvo nam silno bilo bogatstvo i posjed. Zato je prikazanje Bogu stavljanje pod blagoslov.
Što ti vrijedi bogatstvo u koje se uzdaš ako će ti potomstvo trpjeti i gnjiti od raznih prokletstava (kao što je npr. droga, alkohol, nemoral, nastranosti, čudne bolesti, svađe, nemiri…)… Prikazanje Bogu svega svoga donosi blagoslov, izbavljenje (… svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga …), nutarnji mir …
Oni koji svoju djecu, svoju obitelj, sav svoj posjed izručuju Bogu, oni imaju spokoj u svojoj starosti… Njima Bog otkriva tajne vjere, ispunja im srce utjehom, kao starcu Šimunu i starici Ani. Njima Duh Sveti progovara i njima je na kraju nagrada sam Gospodin. Tko sve izručuje Bogu taj prima samog Boga.
Sa stranice dominikaci.hr
