U svojoj nedavno objavljenoj knjizi Le grand bonheur (Fayard, 2020.), Nicolas Diat iznosi jedinstvenu – sada, u svjetlu tragičnog potiskivanja privatnih misa u bazilici Svetog Petra, vrlo aktualnu – anegdotu o reakciji tadašnjeg kardinala Ratzingera na ranojutarnje privatne mise, koje je istodobno slavilo dvadesetak redovnika na različitim bočnim oltarima u opatiji Fontgombault 2001. Diat je istu priču ispričao u ranijoj knjizi pod naslovom L’homme qui ne voulait pas être pape (Albin Michel, 2014.)
Od 22. do 24. srpnja 2001. godine, kardinal Ratzinger je prisustvovao međunarodnoj liturgijskoj konferenciji u opatiji Fontgombault, gdje je uz planirano predavanje, dodatno održao spontano predavanje, kada je u ponedjeljak uvečer (24. srpnja) bio zamoljen da kaže završnu riječ. Sljedeće jutro, dok se kardinal spremao za povratak u Rim, Diat iznosi sljedeću priču, koju mu je ispričao tadašnji opat Fontgombaulta, o. Dom Forgeot:
„Na veliku žalost redovnika, visoki prelat je napustio Fontgombault u utorak ujutro oko sedam i trideset. Prije nego što je otišao, Dom Forgeot ga je pozvao da uđe u crkvu opatije, baš u vrijeme privatnih misa. Kardinal je bio očaran, gotovo je zanijemio. Dugo je ostao u molitvi, klečeći u stražnjem dijelu crkve. Na odlasku, u predvorju je kazao tihim glasom ocu opatu, koji se i danas prisjeća njegova precizna glasa: „To je Katolička crkva!“ (str. 198-199).
Ako je to Katolička crkva… što se onda može reći o trenutno pustim oltarima bazilike sv. Petra, izgrađenim, blagoslovljenim, pogodnim i dizajniranim za svakodnevnu obnovu Svete žrtve, kako bi se mogao uzdizati neprekidni niz klanjanja, molbi i zahvalnosti do Oca iz ruku ljudi u skladu s Njegovom Sinu?
(*Diat ovdje kaže „messes basses“, što bi se doslovno prevodilo kao „niske mise“; međutim, u ranijem tekstu knjige, on piše „office privés“, što bi se prevelo kao “privatne mise”, što bolje izražava namjeru teksta: ono što kardinal vidi su ranojutarnje pobožne mise svećenika redovnika. U ranijem djelu knjige autor također ukazuje na broj redovnika koji su bi bili prisutni: „une vingtaine“, što znači oko dvadeset.)
