Draga braćo i sestre, današnja liturgijska čitanja govore nam o pravoj i istinskoj mudrosti, a to je poznavanje Isusa Krista.
U prvom čitanju slušali smo molitvu kralja Salomona. Vjerujem da znamo onaj događaj kad Gospodin daje Salomonu mogućnost da zatraži od njega bilo što. Salomon je zatražio mudro i pronicljivo srce da može razlikovati dobro od zla. Tako on u molitvi koju smo slušali u prvom čitanju kaže: “Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.” Salomon je dakle zavolio mudrost više od sveg bogatsva koje je imao kao kralj. Što je mudrost za nas? Ili bolje rečeno tko je mudrost za nas? Ako je to Gospodin Isus koji je sama Mudrost Božja, zapitajmo se danas volimo li ga više od sveg bogatstva svijeta? Mladić iz evanđelja to nije mogao. Isus ga je pogledao, zavolio ga i pozvao na savršenstvo. No mladić je ipak više volio sjvetovno bogatsvo od Mudrosti, od Krista. “Idi prodaj sve što imaš i idi za mnom, slijedi me!” A mladić je nakon toga otišao žalostan jer je imao veliki imetak. “On se smrkne i ode žalostan” naglasio je evanđelist. Sveti papa Ivan Pavao II kaže da nas ova mladićeva žalost treba potaknuti na promišljanje. I mi možemo doći u napast i pomisliti kako nas mnoga dobra ovoga svijeta i posjedovanje velikog imetka može usrećiti. Moramo stoga uvidjeti kako je velika navezanost na imovinu ovom mladiću postala prepreka za susret s Kristom, za nasljedovanje Krista.
Draga braćo i sestre, što za nas danas znači otići i prodati sav svoj imetak i onda doći pa slijediti Krista? Prije svega to znači otići prodati svoju navezanost na novac, na bogatstvo, svoju navezanost na imati što više, imati bar mrvicu više od susjeda. Takva navezanost udaljava nas od Krista jer prestajemo misliti na nebesko i sanjamo samo kako umnožiti zemljasko. Tada postajemo robovi rada i nemamo vremena za odnos s Kristom, tada se uzdajemo samo u sebe a Bog je negdje po strani, sjetimo ga se samo onda kad nam nešto treba – kiša da bi usvjev iznikao ili lijepo vrijeme da bismo poželi ljetinu. Takva promišljanja alarm su da se treba boriti protiv onoga što je jako lijepo sažeo papa Benedikt XVI. On kaže: “Nužno je da čovjek ne postane rob rada, da mu rad ne postane predmet klanjanja i da u njemu ne traži posljednji i konačni smisao života”. Koji je za nas smisao života? Klanjati se novcu ili slijediti Krista? I nas Isus zove, i na nas on svaki dan upućuje svoj pogled pun ljubavi i govori nam idi prodaj svoju navezanost na ovozemljasko, a onda dođi i slijedi mene. Znači li to da ćemo ako ga poslušamo ostati bez svega što smo stekli? Da ćemo postati beskućnici? Ne, dogodit će se upravo suprotno, ono što smo stekli svojim radom promatrat ćemo kao dar Božji, nećemo biti navezani na to i znat ćemo ono što imamo korisitit u prave svrhe. Dogodit će nam se ono što kralj Salomon piše na kraju svoje molitve koju smo čuli u prvom čitanju: A s Mudrošću, to jest s odgovorom koji je DA Kristu, su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. Od predanja Kristu dolazi nam blago nebrojeno koje se ne može porediti s blagom zemaljskim.
Draga braćo i sestre, sjetimo se i svih onih koji će ove godine proslaviti i obljetnice bračnih jubileja. Naši jubilarci potvrdit će svoja bračna obećanja koja su jedno drugome obećali prije 60, 30, 35 i 10 godina u Kristovoj Crkvi, ispred Božjeg žrtvenika. To je uvijek lijep događaj za jednu župnu zajednicu. Danas kad se obitelj rastače na sve moguće načine, kad je se pokušava na svim segmentima društvenog života potisnuti i uništiti, lijepo je znati da postoje oni koji vjerni svojim bračnim zavjetima jedno s drugim koračaju iz godine u godinu. Jasno, to je život koji nije lak, ali je to također život koji je moguć. Vjerujem da njima nije bilo sve glatko i lako. Trebalo je stvoriti životni prostor, začeti i odgojiti djecu. Zasigurno da je tu bilo ne samo sunca, nego i kiše, oluje, grmljavine, pa možda čak i gromova. Ali poslije svega je kao i uvijek došlo i sunce i onda draga nam duga poslije kiše. Duga povezuje nebo i zemlju. Bračni drugovi na dan svog vjenčanja svoju zakletvu potvrđuju na križu. Križ također povezuje nebo i zemlju. Gospodinov križ zapravo je duga koja spaja bračne drugove s nebom. S pogledom uprtim u križ, s prisjećanjem da si na tom istom križu položio obećanje vjernosti u dobru i zlu koje ima trajati čitavog života, sve je moguće izdržati. Onog trenutka kad nestane zajedničke i osobne molitve obitelj se raspada. No dok ima molitve, makar i sve izgledalo kao da mu dolazi kraj, on ipak neće doći niti će poraziti supružnike. Dan prije njihovog vjenčanja, blaženi car Karlo, posljednji austorugarski car i hrvatskougarski kralj rekao je svojoj budućoj supruzi Ziti, za koju se danas također vodi proces za proglašenje blaženom, sljedeće riječi: “Sada moramo pomoći jedno drugome stići u Nebo.” Bit ću slobodan pa ću ovu izreku blaženoga cara Karla proglasiti definicijom bračnog života. Bračni život zaista je put svetosti za dvoje supružnika koji kroz radosti i poteškoće zajedno koračaju prema Nebu. Stoga potičem danas, ne samo naše jubilarce, nego sve vas koji već imate svoje supružnike ili ćete ih uskoro imati, da ozbiljno shvatite bračni poziv i da u njemu ostavarujete svoj poziv na svetost – nikad individualno nego uvijek zajedno sa svojim suprugom ili suprugom. Suprug i supruga odgovorni su ne samo za svoju djecu nego i jedno za drugo. Ponavljam: sa zajedničkom molitvom sve se može, a bez toga sve propada. Samo tako ćete stići do Neba i svoj zajednički život živjeti u punini kroz svu vječnost u zajedništvu svih svetih pred Gospodinovim Licem.
Draga braćo i sestre, iskoristimo ovaj dan Gospodnji i izaberimo Krista. Recimo da njemu, a ne svemu onome što nas od njega udaljuje, što nas čini robovima samih sebe. Zamolimo danas Gospodina onako kako smo molili u Psalmu: nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce. Neka nam je na tome putu u pomoći zagovor Blažene Djevice Marije, kraljice svete Krunice. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
