Mislim da moramo prepoznati nesigurnu prirodu vremena u kojem živimo – ali istodobno, prepoznati da su vremena uvijek bila nesigurna i da je Crkva dužna propovijedati isto Evanđelje, kako u dobra, tako i u zla vremena.
Kratki odgovor jest, naravno, da moramo slijediti sva učenja Krista i Njegove Crkve, da ne bismo došli u situaciju u kojoj su se našli gospodin Biden i drugi političari sličnog uma. Biden je sada možda u središtu pozornosti, ali isto bi se pitanje moglo i trebalo postaviti za čitav niz katoličkih političara u isto toliko država, uključujući, naravno, i Hrvatsku.
Naši politički uzori ne bi trebali biti najveći grješnici, odnosno disidenti protiv crkvenog nauka, već najveći svetci. Bi li se sveti Franjo zalagao za pobačaj na zahtjev do trenutka rođenja? Bi li sveti Thomas More služio na ‘vjenčanju’ dvojice muškaraca? Bi li sveta Terezija iz Lisieuxa promicala tužbu protiv Malih sestara siromašnih da ih pokuša prisiliti da plaćaju za kontracepciju?
Naravno da ne.
Zabrinjava činjenica da se one koji zagovaraju ove stavove, koji su u potpunoj suprotnosti s evanđeoskim učenjem, nije upozorilo s kanonskim kaznama, kako bi odstupili od svojeg stajališta i razmislili o koncu svoje vječne duše.
Sablazan je to što ih, uglavnom, nisu ni javno opomenuli zbog njihovih krivovjernih i zlih javnih stavova.
A to što su neki članovi crkvene hijerarhije čak išli toliko daleko da su ih hvalili, zastrašujuće je.
Crkva je, s različitim stupnjevima uspjeha i neuspjeha, ostvarivala svoje pravo na ekskomunikaciju zlotvora, ponekad s velikom popustljivošću, ali i s velikim oprezom. Razboritost u korištenju ove odluke sastavni je dio ove kanonske kazne i drugih kazni te je otvorena za legitimnu raspravu.
Bi li stanje katolika u Engleskoj bilo bolje da sveti Pio V. nije ekskomunicirao kraljicu Elizabetu 1581. godine?
Bi li status Crkve bio bolji da je Pio XII. izopćio Hitlera 1940. godine?
To su otvorena i razumna pitanja. Svakako, izopćenje Elizabete nije dovelo do toga da se odvrati od svoje hereze i pokaje se, niti bi odluka protiv izopćenja Hitlera utjecala na njegov bolji odnos prema Crkvi.
Razumno je postaviti pitanje: bi li izopćenje gospodina Bidena ili bilo kojeg drugog katoličkog političara, koji očito podržava pobačaj, imalo pozitivan učinak?
Svako pošteno čitanje kanonskog zakona jasno pokazuje da takva ustrajna, javna i istaknuta podrška pobačaju, redefiniranju braka i promicanje kontracepcije spada u područje „tvrdokornog ustrajanja u očitom teškom grijehu” (usp. Kanon 915), što ih čini nepodobnim za primanje Svete pričesti, kao što su primijetili kardinal Burke i drugi mudri kanonisti.
U konačnici, uza sve skandale, moramo biti usredotočeni na stanje vlastite duše.
Bog nam neće otvoriti rajska vrata ako samo pokažemo na drugoga i kažemo: „Bio je gori od mene.“
Znamo sudbinu tvrdokorna grješnika. To bi nas trebalo potaknuti na svetost i strahopoštovanje. Trebali bismo učiniti sve da sami izbjegnemo tu sudbinu.
Morali bismo se čvrsto držati Krista i truditi se da držimo Njegove zapovijedi – sve njih.
Crkva je dužna propovijedati isto Evanđelje, kako u dobra, tako i u zla vremena:
