Postoji stara poslovica Per aspera ad astra koje se kod nas često prijevodi kao “Preko trnja do zvijezda“.
Nikada ne stižemo do visina bez teškoća, bez prolaženja kroz sve ono što nas odvraća od cilja, što nas izaziva i proteže. Iskušenje dolazi prije trijumfa, pročišćavanje prije savršenstva. To vrijedi kako za pokrete tako i za pojedince.
To me podsjetilo na nešto što Fr. Zuhlsdorf često govori: ako želimo povećati broj svećeničkih i redovničkih zvanja, ako želimo obraćenje, onda naše katoličanstvo treba “čvršći identitet”. Moramo jasno reći u što sve vjerujemo – utješne stvari (Bog je ljubav), kao i zapanjujuće stvari (Stvarna Prisutnost), bolne stvari (svi ćemo patiti cijeli svoj život zbog neurednih požuda, te će nam trebati stalno pokajanje), i nepopularne stvari (brak može biti samo između muškarca i žene). Trebaju nam naše tradicije, običaji i pobožnosti u cijelosti. Naša vjera mora biti dovoljno zahtjevna, jer kako bi nam inače ljudi povjerovali da doista vjerujemo u one stvari koje nas uče Biblija i Katekizam.
S druge strane, u proteklih 50 godina ljudi u Crkvi su podržavali omekšavanje ili čak i potiskivanje bilo kakvih zahtjeva u vjeri: kao što je jednostavniji pristup liturgiji, manje posta i apstinencije, manje obaveznih spomendana, malo ili nikakvo spominjanje pakla ili čistilišta- gotovo da nema propovijedi o smrtnom grijehu i ispovijedi, ignoriranje vrlina čistoće, čednosti i skromnosti, te bezbroj drugih primjera. Dobili smo katoličanstvo “mekog identiteta”: ništa preoštro ili odbojno, teško ili protkulturalno. Ovaj pristup je bio promašaj, što je bilo tko upoznat s poviješću Crkve i katoličkom duhovnošću mogao predvidjeti. Doduše, pojedinci poput kardinala Giuseppe Siria i drugih, predvidjeli su ga s krajnjom jasnoćom, jer su imali mudrost prepoznati lažne principe.
Komentirajući redak iz Evanđelja po Mateju 12,19: “naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima“, crkveni Otac Remigius piše: “Grčki Plateia (trg) se na latinskom kaže latitudo (nadaleko). Nitko, dakle, nije čuo njegov glas ‘po trgovima’ jer nije obećao ugodne stvari u ovom svijetu onima koji ga vole, nego teškoće” (Catena Aurea, 1:443). Ipak, te teškoće nas odvikavaju od nas samih i priljubljuju nas sve više i više uz Onoga koji je naš spas, život i uskrsnuće.
Izvor: odlomak iz objavljenog članka u New Liturgical Movement
P.S. Inače, jedna slobodnija verzija prijevoda Per aspera ad astra, glasi Od mraka u svijetlo. Treba se izdići iz mraka i krenuti jasno prema Svjetlu, a to ne možemo ako se ne želimo izložiti i pokazati drugima.
“Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” ( Mt 5,14-16)
