Danas prenosimo treći dio razgovora kardinala Francisa Arinze za National Catholic Register, o potrebi dinamične župe u kojoj su svi članovi pozvani na evangelizaciju.
Što biste rekli, koji su to glavni znakovi župe koja evangelizira?
Postoje tri stvari koje župa čini: bogoslužje, učenje vjere i služenja. Bogoslužje znači sveta misa, krštenje, krizma, krunica i cijelo područje molitve. Drugo područje je nauk, poučavanje, katekizam, i to ne samo za male grupe. Svi mi trebamo napredovati u spoznaji naše vjere. I to je vrlo važno. Ali treće područje često je zaboravljeno: služenje, koja se ponekad naziva i oikonomia. To znači zajednicu koja se brine, u kojoj se na druge gleda kao na braću i sestre: dakle, bolesne, usamljene, hendikepirane, zaboravljene. Neki nisu siromašni u smislu novca, nego samo žele da ih drugi ljudi posjete; ili obave kupovinu za staricu ili bolesnika. To je vrlo važno područje župnog života koje se ne smije zaboraviti.
Također, u organizaciji župe, župno vijeće i župnik ne smiju zaboraviti poticati pojedince na “druženje”. Neki možda nisu članovi društava, poput Društva sv. Jude ili Marijine legije, ali kao pojedinci oni su u stanju učiniti mnogo dobroga. Neki ljudi su možda intelektualci, profesori na sveučilištima, liječnici, odvjetnici, ili čak mogu biti piloti ili hostese na avionima. Bez obzira na njihovo svakodnevno zanimanje, te pojedince također treba ohrabriti, jer je ponekad “pojedinačni apostolat” jedino praktičan u ovoj situaciji za tu osobu. Kao što vidite cijela župa bi trebala biti puna žara ne bi li inspirirala.
Što bi po Vama laici ‘iz klupe’, koji čitaju vašu knjigu, trebali prije svega shvatiti o svojoj ulozi u evangelizaciji župe?
Najvažnije je da su uvjereni u činjenicu kako sve nas krštenje obvezuje na evangelizaciju. Evangelizacija ne znači nužno da uzmete mikrofon i počnete govoriti. To može značiti da jednostavno podijelite svoju vjeru sa svojim kolegama; bilo da idete nekamo pješice ili putujete avionom; bilo da se radi o nekom vašem prijatelju, ili o nekoj društvenoj zabavi u restoranu. Imaš li hrabrosti napraviti znak križa? Bojiš li se pokazati da si katolik – kao da je to neka ilegalna radnja? Jednostavno pojedinac mora biti uvjeren da može biti Kristov svjedok bilo gdje, bilo u skupini bilo sam.
Neki se ljudi boje organiziranih grupa, ali ako im netko pristupi kao katolik pojedinac, možda će poslušati. Oni možda nikada nisu razgovarali s kardinalom ili časnom sestrom, pa ako ih vide, moguće je da će se držati sa strane. Ali ako to primijete kod normalnog kolege u ovom našem grubom i svakodnevnom životu, možda će biti otvoreniji. A kad vide da je ta osoba aktivna u svojoj vjeri, ta vjera može zaraziti. Vidjet će da tu vjeru svi dijele.
Hvala vam puno, kardinale Arinze. Postoji li još nešto što biste htjeli poručiti našim čitatelje u vezi Vaše knjige Župa koja evangelizira?
Da. Kada govorimo o župi, nemojte misliti na “njih”. Razmišljajte o “nama”. To smo “mi”. A kad kažemo “Crkva”, nemojte misliti samo na papu i biskupa. Oni su vođe, ali laici su 99,9% Crkve. Kad se uvjerite u to, vidjet ćete da u Crkvi nema promatrača. Svi su sudionici.
