Naslovnica Vatikan U ime transparentnosti

U ime transparentnosti

Vatikan je objavio nove statute kojim se utvrđuje upravljanje uredom njegovog glavnog revizora. Što bi bilo lijepo kada bi Vatikan imao glavnog revizora.

Naravno, postoji Ured glavnog revizora, a vatikanski su dužnosnici očito smatrali da je važno definirati prava i odgovornosti tog ureda. Ali još uvijek nisu smatrali važnim popuniti ured.

Posljednji glavni revizor, Libero Milone, podnio je ostavku u lipnju 2017. godine. Bio je imenovan na tu dužnost u lipnju 2015. godine kao dio nastojanja Vatikana da uspostavi transparentnost u financijskim poslovima. Dvije godine kasnije dao je ostavku, a već gotovo dvije godine nije dobio zamjenu. Da ste cinični, zbog kašnjenje Vatikana u imenovanju nasljednika – dok Miloneov zamjenik, Alessandro Cassinis Righini, drži položaj – mogli bi posumnjati u namjere veće transparentnosti pri Svetoj Stolici. Ali još niste čuli ni pola priče.

Miloneova ostavka bila je nagla i očito ne dobrovoljna. Vodeći dužnosnici Vatikana govorili su kako je maltretirao svoj ured, te da su moguće kaznene prijave. Milone se usprotivio rekavši da mu je sve smješteno, vjerojatno zato što je otkrio dokaze o ozbiljnim nedjelima. Milone se žalio da su mu prisluškivali ured; a drugi vatikanski dužnosnici potužili su se da je revizor prisluškivao njihove urede. Očito, bez obzira tko je govorio istinu, postojala je neka vrsta smicalica. Bilo bi zanimljivo – da ne spominjemo dobrobit za sveopću transparentnost – da se istraže optužbe i protutužbe i utvrdi istina. Umjesto toga, Vatikan je nakon mjeseci šutnje najavio da protiv Milone neće biti podnesena kaznena prijava. Cijela je sablažnjiva afera bila pokopana. Tajnost, u ovom slučaju, može služiti interesima optuženog, ili može služiti interesima kompromitiranih vatikanskih dužnosnika. Sigurno ne služi interesima transparentnosti.

Kada je Miloneova ostavka objavljena, Vatikan je u lipnju 2017. uvjerio svijet da će njegov nasljednik biti imenovan “što je prije moguće”. Možda je teško pronaći kvalificirane revizore u Rimu. Više je vjerojatno je da je teško pronaći sposobne revizore koji su voljni igrati po posebnim vatikanskim pravilima.

Izvor