Što dobijete kada Oscarom nagrađeni redatelj Martin Scorsese odluči producirati film o službi isusovačkog svećenika za “LGBTQ katolike”?
Izvrsno snimljeno propagandno djelo i pogled na iskrivljenu, krutu, nefleksibilnu “LGBTQ+” kulturu nestvarnosti.
Dobrodošli u novi dokumentarac o ocu James Martin S.J., pod nazivom Building a Bridge, prema Martinovoj knjizi istoga imena.
I dobrodošli u bespogovorno tvrdoglavi svijet izmišljotina u kojem je zabluda istina, zlo je dobro, grijeh je krepost, muškarci su žene, žene su muškarci, muškarci imaju muževe, žene imaju supruge, sodomija je ljubav i – posebno – Jedini način da se prigrli učenje Katekizma o tretiranju osoba s istospolnom privlačnošću s “poštovanjem, suosjećanjem i osjetljivošću” jest odbaciti učenje Katekizma da je homoseksualna sklonost objektivno poremećena.
A ta kultura nestvarnosti je “temelj” na kojoj je izgrađen iskrivljeni narativ ovog dokumentarca – prvenstveno nastojeći promicati ideju da je promjena u crkvenom učenju o ljudskoj prirodi i ljudskoj seksualnosti nužna i neizbježna, te da je trenutno učenje utemeljeno na iracionalnoj, homo-fobičnoj mržnji.
Da budemo jasni, otac James Martin je otvoreni disident crkvenog učenja, otvoren u pogledu svojih postupaka, ali suptilan u pogledu svojih riječi. Svoje odbijanje crkvenog učenja verbalno skriva iza fasade da ga “ne osporava”. Ali on to “ne osporava” na potpuno isti način kao što ratni špijun oblači vojnu uniformu svog neprijatelja i nastavlja uništavati neprijateljske planove, a da ih nikada nije otvoreno “osporio”, budući da bi to narušilo njegovu pravu svrhu. Otac Martin vrši crkvenu špijunažu, i to naočigled, i uz pohvale s najviših razina crkvene vlasti.
Doista, priča filma i završna igra Martinove službe je ista: rad na normalizaciji ove kulture nestvarnosti na svim razinama u Crkvi. Martin želi da katolici “požele dobrodošlicu” ovoj kulturi dok, u najmanju ruku, nikada ne osporavaju ili ne priznaju njezinu proturječnost s istinom katoličke doktrine, ili, maksimalno, uvjeravaju katolike posvuda da je prihvate u potpunosti kao da je ta nestvarnost istinita.
Ali kamo nas ovaj narativ želi odvesti?
Odgovor na to pitanje je zašto je ovaj poduhvat u konačnici propagandistički. Film nam ne ostavlja nikakvu sumnju da je krajnji cilj srušiti postojeću doktrinu o ljudskoj prirodi i ljudskoj seksualnosti, bilo prikriveno ili otvoreno. Martinov pristup tom pitanju izazvao je previše povoljan odgovor naših crkvenih vođa na najvišoj razini, čineći ih suučesnicima u ugrađivanju ove kulture nestvarnosti u naše katoličke zajednice.
Crkveni čelnici koji su mu dali platformu u svojim školama, župama, biskupijama, pa čak i na Svjetskom susretu obitelji u Vatikanu su suučesnici. Oni koji su mu omogućili privatnu papinsku audijenciju, što je rezultiralo time da je papa Franjo napisao osobna pisma hvale i podrške heretičkoj službi New Ways Ministry i njenoj suosnivačici s. Jeannine Gramick, koju je prethodno Vatikan osuđivao, su također suučesnici.
Martinova crkvena špijunaža očito djeluje.
I eto nam – “Scorseseove ludosti”, koja će se uskoro prikazivati na ekranima diljem svijeta; pogled na njihovu budućnost katolicizma, kulture nestvarnosti koja bi mogla uskoro prijetiti i vašoj župi.
