Gunđava usta otkrivaju krivca, i lopov nije daleko od onoga tko samo o lopovluku drugih govori… Božja riječ nas ne uči da se u Boga trebamo pouzdati samo nedjeljom, a u ostale dane, počevši već od ponedjeljka, da možemo živjeti po svom.
Ne, nego ako hoćeš ozdraviti na živce onda moraš potpuno napustiti svoje zle puteve, moraš se odreći zla a ne šurovati s njime. I nedjelja mora biti središte za sve naše dane da bismo imali u taj dan počinak sa svojim Bogom.
Oni pak koji uporno pokušavaju paliti svijeću i đavlu i Bogu, ne mogu proći bez ozbiljnih posljedica… POZADINA SVAKOM NAŠEM NEZADOVOLJSTVU ILI ZADOVOLJSTVU LEŽI UPRAVO U TOME KOLIKO JE BILO TAKVIH POKUŠAJA, I GDJE SMO TRENUTNO.
NAŠE SMIRENJE JE SAMO U BOGU…
„Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utorbe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću!“ Tako nam Bog poručuje u onim našim trenucima kad njega optužujemo kako nas je zaboravio. Događa se da neke majke odbace svoje čedo („čedo utrobe svoje“). Međutim, Božja riječ nam garantira kako nas Bog nikad ne zaboravlja, nikad ne odbacuje…
LIJEK ZA SVAKU NAŠU ODBAČENOST—, za svaki osjećaj nevoljenosti, neprihvaćenosti…, što ostavlja duboke praznine (jedne od najdubljih) već od utrobe majke (ako si bio neželjeno dijete), — lijek za to, svakome od nas, je povjerovati Bogu, povjerovati onome što nam govori Božja riječ.
Gospodin nas nikad ne ostavlja, on čeka na nas u svako doba. On čeka kad ćemo odgovoriti na žarku potrebu naše duše koju tako lijepo izražava Ps 62: „Samo je u Bogu mir dušo moja…“ Stoga, ako postoji nekakav osjećaj nezadovoljstva u tebi, dragi brate i sestro, ne rješavaj ga tako što ćeš nekoga osuditi i okriviti (vidi 1 Kor 3, 16-23), nego TRAŽI RJEŠENJE U BOGU… NEKI POKUŠAVAJU ŽIVJETI NA DVIJE STRANE…
Neki ne žele priznati kako je razlog njihova nezadovljstva i u tome što uporno pokušavaju živjeti na dvije strane, odnosno, IZJAŠNJAVAJU SE VJERNICIMA A NASTAVLJAJU ŽIVJETI KAO DA BOGA NEMA (u njihovu životu). I zbog takvog, u sebi nespojivog, života naravno da UPADAJU U KRIVI SMJER, pa će onda za svoje promašaje optuživati Boga…
A Isus baš zato upozorava – Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Mnogi se u ovim riječima ne prepoznaju jer misle „ja nisam bogat“, i već tu otkrivaju ono što ih najviše muči: PRETJERANA BRIGA ZA MATERIJALNO.
Kad bismo barema takav trud (koliko za materijalno) uložili u svoj odnos s Bogom onda bismo došli do najljepšeg otkrića, a to je da nas naš Bog, naš Stvoritelj, nikad ne zaboravlja, nikad ne ostavlja (Iz 49, 14-15), i da on daje i ono materijalno.
NASPOJIVA ZAPREKA (u glavi)…
Briga je negativno psihičko stanje, ili raspoloženje u nama u kojem ne uspijevamo odmaknuti neki problem od sebe da bismo vidjeli rješenje i baš zato rješenje ne dolazi, i ne vidimo ga baš zato jer se ne uspijevamo odmaknuti dovoljno da bismo ga vidjeli…
Isus dovodi upravo naše pretjerane brige u vezu s našim odnosom s Bogom, s našom vjerom u Boga kao nespojivom zaprekom.
Naime, ako smo prezabrinuti za svoj život onda smo se zapravo toliko okupirali raznim brigama za ovo i ono da više ne stignemo biti Božji (s tim svime u glavi), i onda sve to zapravo postaje naše bogatstvo.
S TIME U GLAVI NE STIGNEMO ISTOVREMENO BITI I BOŽJI: NESPOJIVO JE I NEIZVEDIVO.
Čak se dolazi do toga da ljudi počinju biti ljuti na Boga, i mrziti ga, (upravo prema riječi Gospodinovoj: vidi Mt 6, 24).
Ovdje se najbolje vidi kako je zaista nemoguće služiti dvojici gospodara, jer taj ih gospodar blokira u ispravnom odnosu s Bogom, dok ih i dalje drži egzistencijalno nezbrinutima (pojačavajući im zahtjeve novih briga). U tome leži prokletstvo ovih krivih postavki.
Ne možeš istovremeno piti rakiju i lijek, i očekivati kako će lijek ispravno djelovati.
Dakle, čovjek se treba najprije zaustaviti u vožnji krivim smjerom, zatim stati sa strane i sagledati gdje se nalazi…
TREBA PRESTATI OKRIVLJAVATI BOGA I SVE DRUGE ZBOG TOGA ŠTO TI VOZIŠ U KRIVOM SMJERU.
Isus ima rješenje, u njega je ispravan odmak i vidikovac, i kad postanemo spremni čuti njegovu riječ onda nam postaje jasna njihova oslobađajuća snaga.
Danas nas poziva na ključno opredjeljenje – Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
TREBAMO SE OPREDJELITI i konačno reći: ŽELIM SLUŽITI BOGU! A on će mi pomoći da sve drugo mogu!
sa stranice dominikanci.hr
