Danas prenosimo drugi dio razgovora kardinala Francisa Arinze za National Catholic Register, o knjizi Župa koja evangelizira.
Koje mjesto zauzima liturgija- i Sveta misa i Božanski časoslov– u župnoj evangelizaciji?
Neophodno; važno; temeljno. Vatikanski koncil, u konstituciji o liturgiji [Sacrosanctum concilium], stavak 10, govori o liturgijskom slavlju, osobito Svetoj Euharistiji, kao temelju i vrhuncu cijelog kršćanskog života. Iz liturgije dobivamo duhovnu snagu za apostolat. U liturgiji dajemo čast Bogu. U slavljenju Svete mise, Crkva ima najviši izraz vjere, najviši izraz klanjanja. Ima li Crkva nešto što je jednako važno kao i misa? To može biti samo druga Sveta misa. Crkva nema ništa veće od mise, tako nam liturgija daje snagu; daje nam Sveto pismo, objavljeno i objašnjeno. Daje nam Kristovu milost. Sam Krist, primljen u Svetoj Pričesti je stvaran, doista prisutan- konkretan. I nadahnjuje nas da idemo i širimo vjeru. Liturgijsko slavlje ima dinamičnu snagu- ne samo “idi, misa je gotova; idi i odmori se. “Ne, idi i širi Evanđelje! Ono što smo čuli, ono što smo molili, ono što smo pjevali: Idi i to živi; idi i podijeli to. To je liturgija- ne možemo misliti na Crkvu bez liturgije. Crkva čini Euharistiju, a Euharistija čini Crkvu.
Mislite li da bi bilo korisno da župe ciljano ponude i Jutarnju i Večernju molitvu u liturgiji časova?
Ako župa može. Doista, Drugi Vatikanski koncil u ovom dokumentu o liturgiji, stavak 100, potiče župnike da se povežu s ljudima moleći s njima liturgiju časova, ili kako ga je Vatikan nazvao “brevijar”. Pogotovo jutarnje molitve, pohvale i, posebno, još i više, večernje molitve, vespere (pjevana večernja molitva), osobito nedjeljom i blagdanima, ako je moguća moliti u zajednici. Obvezan je za svećenike i redovnike, ali laicima nije zabranjen. Molim vas molite – sa svećenicima ili čak bez svećenika. Laici, to je molitva Crkve.
