Unatoč njegovim disidentskim stavovima- koji su uključivali propitivanje božanstva Isusa Krista, odbacivanje papinske nepogrešivosti i potkopavanje doktrina o Djevici Mariji, jučer su neke ugledne vođe Crkve odale počast švicarskom teologu ocu Hansu Küngu, koji je umro u utorak u svojoj 93. godini.
Otac Küng nikada se nije pokajao zbog svojih stavova, zbog čega ga je Vatikan prije više od 40 godina formalno osudio kao pojedinca čiji su stavovi toliko suprotni ključnim crkvenim učenjima da je nedopustivo da ga uopće smatraju katoličkim teologom .
Otac Küng zaređen je za svećenika 1954. godine i međunarodno se istaknuo na Drugom vatikanskom saboru, gdje je služio kao teološki savjetnik, ali odmah nakon toga počeo se otvoreno sukobljavati s Rimom oko niza središnjih pitanja.
„U prvim danima papinstva Ivana Pavla II., napetosti su kulminirale deklaracijom Kongregacije za nauk vjere iz 1979. godine prema kojoj je Küng ‘odstupio od cjelovite istine katoličke vjere, pa se stoga više ne može smatrati katoličkim teologom niti djelovati kao takav u učiteljskoj ulozi.'”
Kardinal Kasper
Unatoč ovom snažnom službenom prijekoru o misli oca Künga, jučerašnje su počasti uključile komentare pune poštovanja kardinala Waltera Kaspera, a pojavili su se na naslovnici vatikanskih novina L’Osservatore Romano.
U L’Osservatore Romano, kardinal Kasper naglasio je da teolog „nije bio samo kritičar Crkve ili pobunjenik” već i „osoba koja je željela postići obnovu u Crkvi i provesti njezinu reformu”. Ipak, njemački je kardinal priznao da je otac Küng otišao “izvan katoličke pravovjerje i stoga nije ostao vezan za teologiju koja se temelji na crkvenom nauku, već je” izmislio “vlastitu teologiju.” Citirao je teologa Drugog vatikanskog sabora Yvesa Congara, koji je oca Künga opisao kao katolika, “ali na svoj način”.
“Bio je borben čovjek”, napisao je kardinal Kasper, netko tko je “kritizirao na svoj način, oštro, a ponekad i nepravedno”, ali s druge strane, “koristio se jezikom koji su svi mogli razumjeti”, posebno onima “koji su bili daleko, ili su se udaljili od vjere i Crkve.”
Njemački kardinal pohvalio je njegov rad na području međureligijskog dijaloga i stvaranje zaklade za promicanje globalne etike kroz prepoznavanje zajedničkih vrijednosti među religijama.
Kardinal Kasper također je primijetio da nasljeđe oca Künga uključuje “ideje koje su postale aktualne u Njemačkoj”, iako je rekao da osobno ima “sumnje u ove reforme” jer uključuju ređenje žena za svećeništvo i ukidanje svećeničkog celibata. (Kardinal Kasper također je spomenuo razlike koje je imao s ocem Küngom oko Humanae Vitae u drugom intervjuu od 7. travnja, s Corriere della Sera.)
Naglasio je da otac Küng “nikada nije ni pomišljao na napuštanje Crkve” i podsjetio da mu je papa Franjo prenio svoje pozdrave i blagoslov “u kršćanskom zajedništvu” kad je ostarjeli svećenik prošlog ljeta bio blizu smrti. Doista je postojao “određeni konsenzus” oca Künga s papinskim učiteljstvom pod papom Franjom, izjavio je kardinal, dodajući da je otac Küng bio “željan pomirenja” i da je imao želju umrijeti u miru s Crkvom.
Počast kardinala Kaspera relativno je odmjerena u usporedbi s komentarima nekih drugih značajnih crkvenih vođa, uključujući one objavljene od strane Papinske akademije za život na čelu s nadbiskupom Vincenzom Paglijom.
“Nestaje velika figura u teologiji prošlog stoljeća čije nas ideje i analize moraju uvijek natjerati da razmišljamo o Katoličkoj crkvi, drugim crkvama, društvu, kulturi”, izjavila je akademija.
Nadbiskup Bruno Forte iz Chieti-Vastoa, također bivši student u Tübingenu, opisao je oca Künga kao “veliki poticaj za Crkvu”, nekoga tko ga je “na svoj način jako volio” i čiji je “iskričavi duh bio motiviran željom za stvaranjem one Crkve kakvu je Koncil želio.”
U još jednom priznanju, Lucetta Scaraffia, bivša urednica ženskog dodatka L’Osservatore Romano, napisala je u komentaru za La Stampa da, iako je nada oca Kunga u svijet ujedinjenih religija propala zbog islamskog fundamentalizma, „njegovi su drugi prijedlozi prešutno potvrđeni, također unutar katoličkog svijeta, gdje više nema govora o potrebi obraćenja.”
U međuvremenu, predsjedatelj njemačke biskupske konferencije, biskup Georg Bätzing, rekao je u izjavi da je otac Küng “priznati i kontroverzni istraživač” koji je bio predan “živom ekumenizmu” i međureligijskom dijalogu. Unatoč sukobima s Crkvom, biskup Bätzing zahvalio mu je na “dugogodišnjem zalaganju kao katoličkog teologa u prenošenju Evanđelja” i rekao da je Küng iza sebe ostavio “bogato teološko nasljeđe”.
Isusovac James Martin nazvao je oca Künga “uzvišenim katoličkim teologom”, dok je njegov suradnik u časopisu America, isusovac otac Roger Haight, napisao da je otac Küng imao “nevjerojatno produktivnu karijeru kao teolog, ekumenist, religiolog i na kraju moralni vođa čovječanstva, te da su “Katolička Crkva, kršćanstvo, druge religije i čitavo čovječanstvo na prepoznatljiv način korisnici njegovih ideala”.
Kritična perspektiva
Kao protuteza počastima prenosimo pogled profesora Stefana Fontane, ravnatelja Instituta kardinala Van Thuâna za socijalni nauk Crkve.
Pišući 7. travnja za katolički portal La Nuova Bussola Quotidiana, Fontana je primijetio da je teološki život oca Künga bio “sušta suprotnost” onome što je propisala Kongregacija za nauk vjere i njena Uputa iz 1990. o pozivu teologa Donum Veritatis – naime razboritost, izbjegavanje medija i ne razmetanje teološkim stajalištima suprotnim Učiteljstvu.
Nepoštivanje ovih propisa navodi teologa na razmišljanje da “budućnost Crkve ovisi o njemu, ili barem prije svega o njemu”, napisao je Fontana, što zauzvrat dovodi do “progresivne teologije”.
Otac Küng, poput njemačkog isusovca Karla Rahnera, bio je takav teolog, rekao je, dodajući da je prije svega hegelijanac – pristaša filozofskog stava da se Crkva “neprestano razvija”, vođena budućnošću, a ne prošlošću, tako da vrijede samo novi teološki pojmovi. To je ono čega se francuski dominikanski teolog 20. stoljeća Réginald Garrigou-Lagrange bojao kod Nouvelle Théologie, rekao je Fontana, a otac Küng pristaša ovog smjera, bio “u osnovi dijete” te “još nesmotreniji od drugih”.
Nadalje, rekao je da je to filozofija koju slijedi biskup Bätzing.
“Küng”, rekao je, “bio je Švicarac po nacionalnosti, ali Nijemac po teologiji”, koji je “maštao o Trećem vatikanskom saboru te željan susreta sa (budućim) Ivanom XXIV.” Vjerovao je da je Crkva “uspostavljena odozdo i također se obnavlja odozdo”, te da je ta “nova Crkva odozdo” već započela.
Primijetio je kako je otac Küng promicao ne samo kontracepciju i ređenje žena, već i “euharistijsko zajedništvo (s drugim vjerama)”, nešto što su potaknuli i crkveni čelnici u Njemačkoj, a otac Küng “smatrao je neodrživim da je Katolička Crkva jedina legitimna religija”. Crkva je, vjerovao je Küng, “morala prihvatiti izazov zahtjeva drugih religija za istinom”, napisao je Fontana.
“Mnogi misle da smo već u doba Trećeg vatikanskog sabora i da je Ivan XXIV već stigao, Luther i Calvin su dobrodošli, euharistijsko zajedništvo je norma, a žene se približavaju oltaru”, napisao je Fontana. “Dok su mediji pratili njegove ispade, Hans Küng je bio zauzet sijanjem sjemena.”
