Ako ste nedavno pratili crkvena događanja, vjerojatno ste naišli na skandaloznu vijest o homoseksualnim orgijama i konzumiranju kokaina na jednom partiju unutar samih vatikanskih zidina. Vijest o orgijama koje su se odvijale u prostorijama u vlasništvu Kongregacije za nauk vjere su nažalost istinite. Prostorije stana koristio je tajnik kardinala Francesca Coccopalmerija, čelnika papinskog vijeća za zakonske tekstove.
Kako se kao vjernik nositi s ovakvim sablaznima u samom središtu Svete stolice?
Na svom blogu Fr. Z, odnosno otac John Zuhlsdorf, nudi zabrinutom čitatelju jedino moguće objašnjenje. Prenosimo danas skraćenu verziju odgovora na ovo pitanje, a svakako pročitajte cijeli tekst u originalu ovdje.
Neprijatelji, Sotona i pali anđeli pakla, mrze Crkvu na način na koji mi obični ljudi ne možemo ni pojmiti. Njihova je svrha umanjiti, na bilo koji način, ljubav koju će Bog na kraju pokazati, kada će Krist sve pozvati k sebi i predati ih Ocu kako bi Bog bio sve u svemu. Svaki put kada duša smrtno strada i isključi se iz blaženog gledanja Boga (i ne zavaravajmo se da se to ne događa), neprijatelj uz veselje kliče: “Evo još jednoga kojeg nećeš dobiti!”
Kako bi postigao svoju đavolsku svrhu, neprijatelj će naravno napadati sve i svakoga. Ali neprijatelj će na poseban način napadati one koji mogu utjecati na mnoge duše. Uništiti pojedinca- dobro. Uništiti oca obitelj- bolje. Uništiti i osramotiti župnika ili biskupa- još bolje. Srediti dužnosnika iz vrha Crkve kako bi svjetski mediji mogli izvještavati o skandalima … odlično obavljen posao.
Neprijatelj će napadati Crkvu na sve načine preko njezine slabe karike, a to su: ljudi.
Neprijatelj je poput ričućeg lava koji obilazi tražeći koga bi mogao proždrijeti.
Tu autem, Domine, miserere nobis! Ali ti, o Gospodine, smiluj nam se!
Treba ovdje još nešto razjasniti. Samo zato što je stan, u kojem su se devijantne seksualne orgije i upotreba droga odvijale, u istoj zgradi u kojoj se nalaze uredi Kongregacije za nauk vjere, ne znači da je sama Kongregacija na bilo koji način u ovo upletena. Godinama sam radio u istoj zgradi, ali u drugom uredu. U toj zgradi ima nekoliko stanova koji nemaju veze s Kongregacijom. Utjecajni ljudi (ili oni koji poznaju ili iza njih stoje utjecajni ljudi– da tako kažem) imaju dovoljno dobre veze da se tamo dočepaju stana. Ali, to nisu apartmani Kongregacije za nauk vjere, u smislu da ih Kongregacija može strogo kontrolirati ili imati utjecaja na ono što se u njima događa.
Međutim, treba imati na umu da su zgrada u kojoj se nalazi Kongregacija za nauk vjere i kuća u kojoj živi Papa (Santa Marta) stvarno jako blizu jedna drugoj. Neprijatelji demoni se mogu vezati za mjesta i objekte i ugroziti ih zbog grijeha koji su u njima počinjeni. Oni se tvrdoglavo drže ovih mjesta i uzimaju si za pravo obitavati tamo zbog počinjenih grijeha sve dok se njihovo zadržavanje ne slomi egzorcizmom. Da sam ja Papa, tjedno bih slao egzorciste u urede Rimske kurije kako bih očistio kuću. Da sam biskup, tjedno bih slao svećenike da blagoslove radne prostore i kancelarije i poškrope ih blagoslovljenom vodom, pa čak i blagoslovljenom (egzorciziranom) soli. Pastiri duša trebali bi to učiniti u svojim župnim uredima. Očevi bi trebali pozvati svećenike da blagoslove njihove domove.
Prijatelji, Pakao i demoni su stvarni. I stvarno nas mrze. Uzvratite udarac. Koristite sakramentale. A još moćniji od sakramentala su sami sakramenti. Dakle, ako se neprijatelju pruži odlična prilika da nas porazi na duhovnoj razini – a užasni homoseksualni grijesi unutar okruga Vatikana, tako blizu da se može dobaciti kamen do mjesta gdje naš Kristov namjesnik živi i radi, jede i spava su upravo to, zar je neće iskoristiti? Možete se kladiti da hoće.
Demonska zaraza iste zgrade u kojoj se promiče i čuva doktrina vjere, i koja se bavi slučajevima zlostavljanja… to su također pokazatelji trajne misije pakla da duše odvodi od Boga.
Radi se o Paklu i dušama, Nebu i dušama … dušama … dušama.
Znači, čitate u dnevnim novinama o strašnim stvarima u Crkvi i herezama i glupostima nekih njezinih pastira? Dobro. Ako se Crkva napada s takvim bijesom i to iznutra, to znači da je Crkva upravo ono čemu trebamo pripadati! Paradoksalno, korupcija koju vidimo i nevjernost o kojoj čitamo zapravo dokazuju božansko podrijetlo Crkve. A budući da je Krist utemeljio Crkvu, to je Crkva kojoj želim pripadati, uz nedostatke, zloću i ostalo.
Zatim, bitka nije lijepa. Kao što vojnik u stanju milosti, koji obavlja svoju dužnost, zna da se čak i u borbi nalazi na “najsigurnijem” mjestu na kojem može biti, tako i mi – znamo da smo kao članovi Crkve u stanju milosti također na najsigurnijem mogućem mjestu, iako se na svim nivoima događa korupcija i nevjera i sva odvratnost ovoga svijeta. Budući da je Crkva božanskog podrijetla, nema drugoga mjesta gdje bismo željeli biti. Ponekad možemo biti tužni zbog rezultata bitke. Ponekad se možemo naći u strahu usred bitke. Ali nemojmo odustati od povjerenja u Kristova obećanja. Nebo je naša nagrada, a ne svjetovna sigurnost, čak ni u Crkvi.
Gospod je zaštita moja i štit moj; u njega se pouzdalo srce moje on će mi i pomoći; tada ću se od srca obradovati i zahvaljivati mu pjesmom svojom čak i usred strašne bitke u kojoj se moram boriti kao Njegov svećenik.
U ostalom, Rim je samo Rim. “Vatikan” je samo Vatikan. Strukture Rimske kurije nisu božanskog podrijetla. Krist nije ništa obećao Rimskoj kuriji. Nije jamčio da će vjera biti sačuvana u Kuriji. “Ne uzdaj te se u knezove, u sina kojeg čovjeka od kog nema spasenja!“
