Kada je papa Ivan Pavao II. odlazio iz sjedišta Opusa Dei u Rimu, nakon odavanja počasti preminulom biskupu Alvaru del Portillu, netko mu je zahvalio na njegovom dolasku. Papa, budući svetac, odgovorio je, “Si doveva. Si doveva “- Morao sam. Morao.
Bilo je općepoznato da Ivan Pavao II. obično nije imao vremena za događaje poput ovoga. Pa zašto “Morao sam” u slučaju biskupa del Portilla, prelata Opusa Dei?
Prijateljstvo je jedan razlog– njih dvojica su se dugo poznavali, ali također i činjenica da je u vrijeme svoje smrti u veljači 1994. del Portillo bio poznata, pouzdana osoba i cijenjen na najvišim razinama u Crkvi .
Ovih dana izlazi nova biografija biskupa del Portilla, izdana povodom njegove beatifikacije 27. rujna u Madridu. Beatifikacija će biti prigoda za slavlje, ne samo za 80.000 članova Opusa Dei diljem svijeta, nego i za tisuće drugih koji poštuju uspomenu na čovjeka kojega su njegovi prijatelji znali jednostavno kao Don Alvara.
Biografija, koju je napisao John F. Coverdale zove se Saxum – latinski “stijena.” To je bio nadimak koji je del Portillo dobio od osnivača Opusa Dei, svetoga Josemarije Escrive, kojem je služio odano kao desnu ruka gotovo 40 godina i na kraju ga i naslijedio. Bio je to hommage njegovoj postojanosti i pouzdanosti.
Alvaro del Portillo je rođen 11. ožujka 1914. u Madridu, treće od osmero djece u obitelji pobožnih katolika. Pripremao se za karijeru u inženjerstvu, ali nakon susreta s mladim svećenikom Escrivom privukao ga je ideal svetosti u svakodnevnom životu koju je promicala skupina laika pod vodstvom Escrive. U 1935. godini del Portillo se pridružio Djelu i posvetio se pomaganju širenja njegove poruke. Za svećenika je zaređen 1944., jedan je od prva tri svećenika zaređena posebno za Opus Dei.
Početkom 1940.-ih, Escriva je poslao del Portilla nekoliko puta u Rim na pregovore radi službenog odobrenja Opusa Dei od Svete Stolice. Kada se sam Escriva preselio tamo 1946,, Rim je postao dom i za del Portilla.
Rim izvan Vatikana je ispunjen vjerskim ustanovama – sjedištima crkvenih redova, samostanima, sveučilištima i sjemeništima, povijesnim bazilikama i skromnim župnim crkvama, koje su više ili manje fokusirane na Svetu Stolicu i samoga Papu. Rim baš i nije bio mjesto koje bi za sebe izabrao čovjek koji je trebao biti inženjer, ali to je mjesto gdje ga je stavila Providnost, a na svoj skroman način on je uživao u tome, zadobivši ugled zbog svoje diskrecije i velikodušnog srca.
Prije i za vrijeme Drugog vatikanskog sabora, bio je savjetnik povjerenstva koje se bavilo planiranjem, a potom i provođenjem rada Koncila i tako je ostavio svoj trag na sam događaj. Nakon smrti Mons. Escrive u lipnju 1975. bio je očiti izbor za njegovog nasljednika, a kada je 1982. Opus Dei dobio status osobne prelature on je postao njezin prvi prelat. Njegov stari prijatelj Ivan Pavao II. zaredio ga je za biskupa 1991.
(Izvor: catholicexchange.com)
