Papa Franjo je u jednom svom nagovoru upozorio, “iskušenje počinje s mirnim zrakom, i raste. Ono raste i raste i ako to ne zaustavimo, na kraju sve zauzima. Iskušenje je zarazno i zatvara nas u ambijent iz kojeg ne možeš lako van.”
Pnz 26, 4-10.
Kroz prinošenje Bogu prvine plodova narod priznaje da je Bog onaj od koga je sve primio, ne samo plodove što ih uživa, nego još više i važnije, slobodu od egipatskog ropstva u kojem je nekad živio… Dakle, prikazujući Bogu prvine plodova zemlje Izraelci stvarima daju ispravnu mjeru i priznaju kako Bogu imaju zahvaliti na svemu što imaju i kako im je Bog na prvom mjestu…
Rim 10, 8-13.
Zadaća svakog kršćanina je ispovjediti i priznati Isusa Krista za svoga Gospodina i Spasitelja. I prateći misao prvog čitanja, to je ujedno naše prinošenje prvine plodova: to priznanje da je Isus moj Gospodin i Spasitelj, koji nam je osigurao slobodu djece Božje. I svatko tko ga prizna i zazove, bez obzira koje nacije bio, bit će spašen (od ropstva u kojem se nalazi)…
Lk 4, 1-13.
Isus je, poput svakoga od nas, napastovan od đavla, ali on je odbio sve njegove ponude. Tako i mi, ako vjerujemo u Boga, iako smo grešni i slabi, po njegovim zaslugama također možemo odbiti te ponude…
Cilj napasnika je uvijek isti, a to je sebe staviti na prvo mjesto, odnosno na mjesto Boga. Da to postigne služi se stvarima i tjelesnim nagonima. Tako nam nudi tjelesne užitke, sjaj novca i moć po kojima postajemo sebi sasvim dovoljni, te nam onda Bog nije više ni u domeni razmišljanja…
Da se odupremo toj taktici đavla mi se trebamo stalno preispitivati koje težnje trenutno u nama prevladavaju i koje napasti nam se žele nametnuti kao životno rješenje.
Svakoj od tih napasti mi se suprotstavljamo onim primjerom koji nam je dao Gospodin u današnjem evanđelju, te svakodnevnim obraćenjem i podvrgavanjem svoga uma Kristu.
U tom smislu post, molitva i djela milosrđa tri su izraza našeg obraćenja, ali i tri sredstva za svladavanje napasti i ostanka na Kristovu putu. Tako se suprotstavljamo onim trima napastima koje su u stalnoj ponudi đavlove trgovine.
POST se suprotstavlja prvoj napasti zloupotrebe kruha, i ujedno ističe da čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.
MOLITVA nas drži u ispravnom odnosu s Bogom, i suprotstavlja se napasti zlouporabe duhovne vlasti…
DJELA MILOSRĐA drže nas u ispravnom odnosu prema svakom čovjeku, i njima se suprotstavljamo napasti zlouporabe svjetovne vlasti…
ĐAVAO JE POPUT VLASNIKA FARME TOVNE JUNADI!
Đavao vas vodi u pakao hraneći vas onim što vam godi… Ako ste pristali na njegovu prehrambenu logiku on će se potruditi da je pred vama uvijek dovoljno onoga na čemu vas je pridobio. Toga će uvijek biti da se ne biste otrijeznili, došli sebi …
On je poput vlasnika farme tovne junadi ili svinja ili pilića: daje im ono što im godi tijelu, puni im jasle i korito samo da budu što deblji i što teži kako bi bili sigurniji za klanje. Ali ne hrani gazda svinje i telce zato što ih toliko voli nego jer voli ono što će od njih dobiti…
Tako đavao ne ugađa prohtjevima našeg tijela i željama naših očiju zato što nas voli, naprotiv silno nas mrzi, nego zato da se dokopa naše besmrtne duše… Tako nam, zbog nešto bijednih obroka, lažnih užitaka, oduzima čitavu vječnost …
Ezav je zbog zdjele leće izgubio očev blagoslov, a s njim svoju budućnost, svoj mir … Želio je kratko udovoljiti tijelu, a izgubio je za čitav život mir duše…
ISUS pak kaže na prvu ponudu đavla – …ne živi čovjek samo o kruhu, odnosno nije sreća u trbuhu…
VALJA RASKINUTI S ĐAVLOM NA VRIJEME, odnosno u samom startu se napasti svladavaju… Što je dulja komunikacija na toj razini to ona napasnička strana sve više jača, a mi slabimo…
Đavao jedva čeka iskoristiti priliku da te zadovolji sa svim onim na što si znatiželjan, još ti rasvijetli svjetla pozornice da što bolje vidiš… Poput iskusna ribara koji se koristi najboljim mamcem i čeka da zagrizeš, on svoju znatiželjnu žrtvu vješto povlači u svoje područje i ne da joj se lako izvući…
Ostajući u nižim predjelima, bez uspinjanja prema gore, u konačnici čovjeka vodi idolopoklonstvu. Tako, dok se Mojsije uspeo na Sinaj da bi razgovarao s Bogom, i ondje proboravio četrdeset dana, u isto to vrijeme narod, koji je ostao dolje, opustio se i prepustio se logici „kruha i igara“, a tu logiku uvijek prati zaborav na Boga i idolopoklonstvo.
SLOBODA SE GUBI U NIŽIM PREDJELIMA, a stječe uzdižući misao prema gore.
Dok je Mojsije bio s Bogom na Sinaju, sav narod koji je ostao dolje podao se u idolopokloničko ponašanje i tjelesnu razuzdanost…
Treba raskinuti s đavlom u samom startu, jer što se duže čeka to su teže posljedice … S tim podmuklim neprijateljem ne komunicira se svojom pameću, niti se bori svojim snagama…
Papa Franjo je u jednom svom nagovoru upozorio, “iskušenje počinje s mirnim zrakom, i raste. Ono raste i raste i ako to ne zaustavimo, na kraju sve zauzima. Iskušenje je zarazno i zatvara nas u ambijent iz kojeg ne možeš lako van.”
“U vrijeme kušnje”, rekao je Papa, “ne čujemo riječ Božju, mi ne čujemo, ne razumijemo. Napast nas zatvara, oduzima nam sposobnost vidjeti, zatvara svaki horizont i na ovaj način dovodi nas do grijeha.”
Papa Franjo je dalje rekao da Bog govori onima koji su u napasti: “Podignite gore svoje oči, pogledajte na horizont, ne zatvarajte se, ne zatvarajte se u sebe. ” Papa je naglasio, “Božja riječ će nas spasiti od pada u grijeh u trenutku iskušenja.”
Ovo nas podsjeća na psalmista koji je napisao: ” U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.” (Ps 119,11).
Potrebno nam je svakodnevno se PROČISTITI RAZMATRANJEM BOŽJE RIJEČI DA BISMO ODBILI NAPAST…
Sa stranice dominikanci.hr
