Sveta Stolica je odbacila prijedlog Njemačke biskupske konferencije kojim bi se protestantskim supružnicima dopustilo sudjelovanje u pričesti u Katoličkoj Crkvi.
Ova odluka je najavljena u službenom pismu nadbiskupa Luisa Ladaria, prefekta Kongregacije za nauk vjere, koje je upućeno minhenskom kardinalu Reinhardu Marxu. Ladaria je jasno istaknuo kako se o tome raspravljalo s Papom te da se Papa složio s tom odlukom, rekavši da smatra kako njemački dokument “nije spreman za objavljivanje”. Ladaria navodi tri razloga:
- odluka Nijemaca odnosi se na Crkvu širom svijeta, a ne samo njemačku,
- odluka utječe na ekumenske odnose s drugim crkvama i crkvenim zajednicama,
- odluka utječe na tumačenje crkvenog zakona, kanona 844, koji omogućuje protestantsku pričest samo u slučajevima “velike nužnosti” [neposredne smrti]
Jedan od najžešćih kritičara ovog prijedloga i možda najzaslužniji što se pitanje postavilo izravno papi je nadbiskup Kölna, kardinal Rainer Maria Woelki, iskoristio je priliku koju mu je pružio blagdan Tijelova kako bi javno pokazao svoje veliko nezadovoljstvo i neslaganje s prijedlozima Njemačke biskupske konferencije.
Bilo je mnogo rasprava o Euharistiji posljednjih tjedana. Neki ljudi kažu: “O čemu se radi? Ma to su gluposti! Drugi pak govore: Ovo je kao Punch i Judy show! Ja kažem – radi se o pitanju životu i smrti … Ovo je temeljno! I zato se moramo boriti i tražiti pravi put. Ne samo bilo koji put, već put Gospodinov.
Kardinal je iskoristio propovijed kako bi istaknuo važnost Euharistije u razmatranju i održavanju jedinstva Crkve i njezinog nauka. Oni koji žele primiti Euharistiju bi trebali “dobro razmotriti mogu li reći “da i amen” katoličkim doktrinama kao što su molitva za mrtve, kult svetaca i “sakramentalna struktura Crkve”, rekao je kardinala jer “tko primi Euharistiju ugrađen je u Krista tako da postaje članom Njegovog tijela i član konkretne Crkve koju predstavljaju i sačinjavaju i papa i biskupi”.
Kardinal Woelki je govorio o sve većoj međunarodnoj kritici očigledno samosvjesne Njemačke Crkve koja je zagledana samo u sebe, odlučne u zadržavanju svog privilegiranog položaja u svjetlu promjenjivih društvenih stavova, pokoravajući se svjetovnim zahtjevima, kao i zabrinutosti glede posljedica među-pričešćivanja u Njemačkoj i ostatku Crkve.
“Još jednom, mi u Njemačkoj ne živimo na ‘otoku blagoslovljenih’, nismo nacionalna Crkva“, rekao je kardinal. “Mi smo dio velike Sveopće Crkve i sve naše njemačke biskupije su članice globalne cjeline, sjedinjene pod jednim poglavarom, Svetim Ocem“.
Njegove primjedbe vjernici u katedrali su pozdravili pljeskom, ali mu vjerojatno neće osigurati saveznike među kolegama, ni među njemačkim biskupima niti u Rimu. Već ga sada uspoređuju – i pozitivno i negativno – s kardinalom Meisnerom, njegovim prethodnikom na mjestu kölnskog nadbiskupa i jednim od potpisnika “dubija” o tumačenju Amoris Laetitia.
