Kakav utjecaj ima latinskoamerički papa na rimsku kuriju koja je pod snažnim utjecajem Talijana? Massimo Franco, dopisnik talijanskog dnevnog lista Corriere della Sera dijeli svoju perspektivu u novoj knjizi pod nazivom Il Vaticano Secondo Francesco (Vatikan po Franji).
U intervjuu za National Catholic Register Franco otkriva neke detalje iz knjige:
Moj prvi motiv bio je dati analizu geopolitičkih promjena koje su se dogodile nakon izbora latinsko-američkog pape, jer je došlo do pomaka iz Europe i Italije prema Latinskoj Americi. To znači da imamo neku vrstu “kolonizacije Vatikana” od strane latinsko-američke Crkve koja je tradicionalno bila zemlja misija za Europu i Italiju.
Ali, danas, Europa je misionarska zemlja- došlo je do preokreta. Sada imamo Latinoamerikanca koji će ponovno evangelizirati Europu i Italiju, a njegov izbor puno govori o smjeni moći iz Europe i Rima prema Americi.
Konklava je bila veliki poraz za europski i talijanski katolicizam, što je bila vrlo jasna poruka da su kardinali htjeli potpuno novog papu s potpuno novim-mentalitetom i novom paradigmom. Smatram da se Papa doista trudi postići rezultate. Mislim da je pridigao Crkvu na međunarodnoj pozornici, ali u upravljanju Vatikanom mu predstoji još mnogo izazova. Tu još nije pobijedio.
Mislim da je tijekom konklava postalo očito kako većina stranih kardinala nije htjela talijanskog papu. Dakle, to je de facto bila anti-talijanska konklava. Što nije slučajno, neki američki kardinali opisali su svoje talijanske kolege kao „otrovan i oštar“ lobi, što znači da kod mnogih episkopa postoji vrlo loš dojam o načinu djelovanja Talijana.
Sada vidimo da ovaj papa bira svoje savjetnike, njegove najbliže suradnike, možda i među Talijanima, ali ne i među Talijanima koji su bili posebno snažni u prošlosti. Dakle, svi su, na neki način, autsajderi. To je vrlo znakovito i govori o pristupu ovog pape. A to je, naravno, i prilika i rizik, jer papa ne poznaje dovoljno dobro sve mehanizme kurije i kako papinski Rim djeluje.
Moj dojam je kakao su ga u posljednjih nekoliko mjeseci prikazali kao progresivnog papu, ali osjećam da ćemo, na kraju , vidjeti da je on konzervativniji nego što mislimo.
Promatrači kažu da je Sinoda neka vrsta lakmus testa za Papu, što je točno. To bi trebala biti ključna točka, ali već smo vidjeli da papa ima vrlo otvoren, ali i ortodoksan pristup. Primjerice, kada je upoznao francuskog predsjednika Francois Hollandea i američkog predsjednika Baracka Obamu. Jer, unatoč srdačnom i prijateljskom pristupu, Vatikan je javno dao do znanja da postoje točke podjele; što znači da je Papa iskoristio ove dvije prigode kako bi istaknuo vrlo jasno da je prije svega Papa, a ne “progresivni papa”.
Dakle, sa stajališta nauka, postoji drugačiji pristup, drugačiji naglasak, ali nikakva značajna promjena u stavu. On želi raspravu, ima drugačiji pristup, jer je on je vrlo inkluzivan. Ne želi nikoga isključiti, on zna da se Crkva nalazi u vrlo dubokim poteškoćama, i ne želi ih još više isticati. On želi oporavak i spas vjernika te želi pokazati da je Crkva otvorena prema svijetu.
