Ovog tjedna Vatikan je najavio međunarodnu kampanju protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Prema punoj najavi koju je 2. kolovoza objavio Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, “vijeće se neće samo ograničavati na blage poticaje, jer su potrebna konkretne mjere”.
A što bi ove “konkretni mjere” mogle značiti?
Prema dokumentu bit će tri razine djelovanja: odgoj, kultura, građanstvo. Valja se hrabro pokrenuti i pobuditi savjesti kako bi se ravnodušje preoblikovalo u shvaćanje ozbiljnosti tih pojava, i kako bi ih se suzbijalo – istaknuto je u dokumentu Vijeća za pravdu Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja. U priopćenju se nudi i jedan konkretan prijedlog: rasprava o ekskomunikaciji kao kazna za korupciju ili povezanost s mafijom.
Je li ekskomunikacija istaknutih osoba realna mogućnost za vrijeme pontifikata pape Franje? Može li kanonska kazna realno spriječiti korupciju?
Sa sigurnošću možemo reći da je korupcija vrlo ozbiljan problem. Problem je najizraženiji u siromašnim zemljama; pohlepni vladari potkradaju svoj narod, uzimaju za sebe čak i dio humanitarne pomoći koju dobivaju njihove zemlje. Isto tako, endemska korupcija sprječava gospodarski razvoj; investitori zaobilaze zemlje u kojima se pravila mogu naglo mijenjati na samu pomisao nekog vladinog dužnosnika. I treće, siromašni ljudi nemaju sredstva potrebna za borbu protiv javne korupcije. Korupcija u vladi je u stvari oblik ugnjetavanja vlastitog naroda, a nije slučajnost da je korupcija najočitija u autoritarnim režimima. Zato sam prijedlog Crkve da se odnosi prema javnoj korupciji kao ozbiljnom zlodjelu i okvalificira je kao težak grijeh i skandal nije nelogičan.
Međutim, da bi se korupcija kaznila, crkvene vođe bi najprije trebale dokazati korupciju. Tu postoji realna poteškoća. Npr. svi možemo biti sigurni da je određeni vladin dužnosnik korumpiran, i svi smo možda u pravu. Ali zakon kanonskog prava, poput svjetovnog zakona, zahtijeva dokaze prije izricanja kazne. Kako bi crkveni sud stekao takav dokaz?
Pretpostavljam da bi bilo jednostavnije kada bi dotični političar sazvao konferenciju za novinare kako bi se pohvalio zbog prihvaćanja mita. Ali to nije vjerojatno.
Ali … samo trenutak! Nije li već nemali broj istaknutih katoličkih političara održao konferenciju za novinare u kojoj su najavili svoju potporu neograničenom pravu na pobačaju? Nisu li opširno upozoreni da je javna podrška pravu na pobačaju izuzetno težak grijeh koji ih odvaja od Crkve kojoj su navodno vjerni? Ako postoji bilo kakav argument za ekskomunikaciju korumpiranih političara, postoji još snažniji argument za izopćenje iz Crkve onih katoličkih političara koji promiču abortus.
Nekako sumnjam da će Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, pod sadašnjim vodstvom, slijediti takav argument. Isto kao što, iskreno, sumnjam da će dikasterij donijeti nešto drugo osim formalne osude korumpiranih političara.
